hrvatski

Službena dvojezičnost u Istarskoj županiji: prijevodna perspektiva

Prema Statutu Istarske županije (čl. 6, 21, 22, 23 i 24) “hrvatski i talijanski jezik u ravnopravnoj su službenoj uporabi u radu županijskih tijela u samoupravnome djelokrugu“ te u radu nekolicine gradova i općina s dvojezičnim statusom. Službena dvojezičnost pretpostavlja svakodnevno stvaranje usporednih tekstova. U ovome se slučaju većina tekstova sastavlja na hrvatskome, a zatim se prevodi na talijanski jezik. Zbog službene prirode jezika, vrlo je važno imati precizno i ujednačeno nazivlje kao i razvijene jezične tehnologije koje bi omogućile brži i kvalitetniji proces prevođenja pri dvojezičnim institucijama. Cilj je ovoga rada predstaviti problematiku prevođenja na manjiski jezik u slučaju kada je manjinski jezik nacionalni jezik u drugoj državi te pripada drugome pravnom sustavu. Prikazat će se dosadašnja praksa stvaranja nazivlja i prevođenja u Istarskoj županiji i ponudit moguća rješenja u stvaranju novoga odnosno ujednačavanja i provjeravanju postojećega nazivlja. Istraživanje će se provoditi na usporednome korpusu sastavljenome od izvornih tekstova na hrvatskome jeziku i njihovih prijevoda na talijanskome jeziku. U analizi nazivlja i analizi univerzalnih obilježja prijevoda koristit će se korpusnolingvistički pristup. Osim što se pretpostavlja da će talijanski prijevodi pokazivati značajke univerzalnih obilježja prijevoda, očekuje se i da će nazivlje korišteno u tim prijevodima pokazivati posebne značajke, koje nisu uobičajene u dvojezičnoome nazivlju jezika koji pripadaju različitim pravnim sustavima, i koje se ne susreću kod nazivlja manjinskih jezika koji nemaju status nacionalnoga jezika. Isto se tako očekuje da će analiza postojećega nazivlja ukazati na potrebu sustavnoga planiranja stvaranja i provjeravanja odnosno normiranja talijanskoga nazivlja koji se tiče hrvatskoga pravnog sustava. Razvoj jezičnih alata i resursa omogućio bi svakako učinkovitiji i brži proces prevođenja, jamčio uporabu jasnoga i nedvosmislenoga talijanskog nazivlja za hrvatske prilike, dok bi s druge strane skrbio o talijanskome standardnome jeziku, ne umanjujući mu kvalitetu, ali ni posebnosti koje dobiva statusom manjinskoga jezika.

službena dvojezičnost; dvojezično nazivlje; univerzalna obilježja prijevoda

nije evidentirano