Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Partikularni antifašizam (CROSBI ID 208601)

Prilog u časopisu | stručni rad

Begonja, Zlatko Partikularni antifašizam // Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, 12 (2003), 5; 743-764

Podaci o odgovornosti

Begonja, Zlatko

hrvatski

Partikularni antifašizam

U ovom je radu antifašizam ogledno predočen kao pokret koji je u svojoj izvornoj naravi zastupao logičnu suprotnost fašizmu, ali isto tako i kao pretpostavka koja je po prirodi svoga određenja morala u konačnosti ponuditi ostvarenje punih demokratskih sloboda. Međutim, bitno različiti idejno-politički zahtjevi deklarativnih zastupnika antifašizma, posebice izražajni u početnoj fazi, nedvojbeno jesu utjecali na njegovu dugotrajnu nevjerodostojnost koja je ipak, u kratkom razdoblju trajanja II. svjetskog rata (1941. – 1945.), uspješno zamijenjena nastupom stvarnog univerzalnog antifašizma, proizišlog iz nužde obrane od opće fašističke agresije. U tom sklopu i komunisti, kao jedna od sastavnica antifašističkog pokreta, u razdoblju funkcioniranja njihove kolaboracije (1939. – 1941.) s nacizmom, kada gube smisao antifašističkog činitelja, prinudnim ulaskom u rat ponovno zadobivaju značajnu antifašističku poziciju koju na koncu ipak zloupotrebljavaju rabeći je prvenstveno kao plašt za usporednu provedbu komunističke revolucije. Na taj su način nedvojbeno ovjeravali dvosmislenost antifašizma. Naime, upravo su time jasno potvrđivali stvarni vlastiti ideološki prioritet nad zastupanjem i ispunjenjem cjelovitosti ideje antifašizma. Hrvatski komunisti, kao čimbenici šireg komunističkog pokreta, tako i onodobnog općeg odnosno univerzalnog antifašizma, po svojoj su naravi zastupali u prvom redu obvezne ideološke zadaće koje su neupitno morali provoditi, što je jednostavno značilo ; okvir njihova ponašanja nije mogao izlaziti izvan okvira čvrsto postavljenih načela komunističke doktrine. Iz hijerarhijski podređenog položaja vodili su i hrvatski antifašistički pokret zahvaljujući čemu nije Hrvatska iz II. svjetskog rata proizišla kao samostalna demokratska država, već kao sastavnica novostvorene nedemokratske komunističke jugoslavenske države. Tako se dakle može smatrati kako ni u hrvatskom primjeru nije do kraja ostvarena sva pozitivnost antifašističke zamisli, već je naprotiv, sukladno komunističkom zahtijevanju prioritetno zamijenjena obvezom provedbe ideoloških načela.

antifašizam ; demokracija ; komunizam

nije evidentirano

engleski

Particulary Antifascism

nije evidentirano

anti-fascism ; democracy ; communism

nije evidentirano

Podaci o izdanju

12 (5)

2003.

743-764

objavljeno

1330-0288

1848-6096

Povezanost rada

Povijest

Poveznice
Indeksiranost