hrvatski

Red riječi u hrvatskoglagoljskome Životu Marije Magdalene

Život Marije Magdalene sačuvan je u dvama hrvatskoglagoljskim zbornicima: Ivančićevu i Žgombićevu. Tekstovi su prevedeni s latinskoga i kao što već Štefanić (1969: 271) utvrđuje vjerno prate djelo Legenda aurea. Pisani su miješanim jezikom (crkvenoslavensko-čakavskim amalgamom) koji Damjanović (2004) naziva hrvatsko-staroslavenski. U hrvatsko-staroslavenskome uobičajen je red riječi subjekt – predikat – dopune (usp. Reinhart u pripremi), međutim u prijevodnim je djelima takav poredak često promijenjen pod utjecajem predloška. U radu se kontrastivnom metodom analizira red riječi u dvama tekstovima u usporedbi s latinskim predloškom. Utvrđuje se poredak subjekta, predikata i dodataka, položaj enklitika i njihov redoslijed, poredak pridjeva i imenice, participa i njegovih dopuna, redoslijed priložnih oznaka, mjesto negacije u odnosu na glagol, uspoređuju se odstupanja od utvrđene hrvatsko-staroslavenske sintaktičke norme i usporedbom s redom riječi u predlošku utvrđuje se u koliko je mjeri red riječi pod utjecajem latinskoga. S obzirom na to da su odstupanja od neutralnoga reda riječi uglavnom uvjetovana obavijesnom strukturom rečenice, u radu se oslanja na funkcionalni pristup praške škole (npr. Večerka 1989).

red riječi ; Život Marije Magdalene ; Žgombićev zbornik ; Ivančićev zbornik ; hrvatsko-staroslavenski ; latinski jezik

nije evidentirano