hrvatski

Ponavljanje, parodija ili raspadanje prazne ploče magijskih performativa u hrvatskome suvremenome pjesništvu

U članku se analizira, iz različitih lingvističkih i književnoteorijskih smjerova, parodijska funkcija anafore na primjerima iz hrvatskoga suvremenoga pjesništva. Pokušava se prikazati kako pjesma, pogotovo ona iz fundusa suvremene lirike, nije realizacija "mitskoga vremena", ali u svojim ritmovima i strukturama, gdje je ponavljanje conditio sine qua non pjesmovnosti/liričnosti čuva trag, pamćenje na imaginarno, na mit koji u govoru oživljuje potisnuto i skriveno.

parodija ; ponavljanje ; aliteracija ; mit ; hrvatska suvremena poezija

nije evidentirano