hrvatski

Ultrazvučno istraživanje artikulacije i koartikulacije hrvatskoga vokalskog sustava

U ovom su se radu ultrazvukom analizirale izgovorne karakteristike hrvatskih vokala čime su se preispitale i njihove različite kategorizacije. Rad odgovara na pitanja: kakve su artikulacijske karakteristike hrvatskoga vokalskog sustava, koliko variraju pojedini vokali unutar jednoga ispitanika, a koliko između različitih ispitanika te kako konsonanti s različitim načinom izgovora utječu na vokale. Ultrazvuk je zdravstveno siguran, neinvazivan i omogućava prikupljanje velike količine podataka i direktno vizualno promatranje lingvalne artikulacije. U radu je korištena nova metoda stabilizacije ultrazvučne sonde i ispitanika (FILIP i S.O.S.) i snimljen je hrvatski ultrazvučni korpus (HULK) simultano s akustičkim signalom na deset ispitanika. Ponavljali su produžene vokale te 425 rečenica s beznačenjskim i značenjskim jednosložnim riječima pet puta. Podaci su anotirani ručno u programu Ultra-CATS, a zatim obrađeni Excelom. U istraživanju je osmišljen izračun za prikaz nereduciranih podataka u koordinatnom sustavu i mjere za kvantificiranje karakteristika vokala. Rezultati analize artikulacije pokazuju da je za ultrazvučne podatke primjereniji Jonesov prikaz vokalskoga prostora od Catfordovoga i da se može precizno odrediti njihov smještaj u vokalskom trapezu. Analiza je pokazala i da je međuispitanička varijabilnost veća od unutarispitaničke. Većina rezultata se poklapa s prikazima vokala u hrvatskim normativnim priručnicima i s istraživanjima, no dio rezultata donosi nove opise položaja i oblika jezika za vokale /a/ i /u/. Unutar teorija uokvirenih artikulacijskom fonologijom MSAA predstavlja kvalitetan teorijski okvir za raspravu rezultata. Rezultati analize pokazuju da nema statistički značajne razlike između prijenosne i anticipacijske koartikulacije. Dobiveni su podaci da je najviše varijabilan vokal /i/, a najmanje varijabilni vokali /o/ i /e/, što pokazuje da su koartikulacijski najotporniji. Vokali su koartikulacijski najosjetljiviji pod koartikulacijskim pritiskom frikativa /s/, a potom afrikata /c/ i /č/. Normalizirani podaci i mjere iz ovoga rada mogli bi se upotrijebiti u dijagnostici i rehabilitaciji atipičnoga govora ultrazvučnom metodom, a možda i primijeniti na postojeće opise vokalskoga sustava u teorijskoj fonetici.

ultrazvuk; artikulacija; koartikulacija; hrvatski vokali; SAA – stupanj artikulacijske angažiranosti

nije evidentirano