hrvatski

Prognostička vrijednost ki-67 u karcinomima dojke: usporedba metode tkivnog mikropostroja s metodom analize cijelog reza

Uvod: Antigen Ki-67 je protein stanične jezgre kodiran genom MKI67. Prema dosadašnjim saznanjima razina Ki-67 je dobar pokazatelj proliferacije tumorskih stanica u karcinomima dojke. Protutijelo koje se danas koristi za detekciju Ki-67 zove se MIB-1. Metoda detekcije je jednostavna i jeftina, ali nedostatak standardizacije metode razlog je zašto ASCO smjernice ne uključuju određivanje Ki-67 kao rutinskog biološkog markera. Cilj ove studije bio je usporediti prognostičku vrijednost dvije različite imunohistokemijske metode za određivanje ekspresije gena: metode tkivnog mikropostroja (tissue microarray) i klasičnog parafinskog reza (whole-section). Materijali i metode: Promatrano je preživljenje bez znakova bolesti, te ukupno preživljenje kod 182 bolesnica s primarno operabilnim karcinomom dojke liječenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od rujna 2002. do rujna 2003. Medijan praćenja bio je 95 mjeseci (raspon 7, 8 do 107 mjeseci). Adjuvantno liječenje zračenjem, kemoterapijom te hormonskom terapijom je provedeno prema prognostičkim pokazateljima svake pojedine bolesnice. Za metodu tkivnog mikropostroja uzeta su tri uzorka iz originalnog parafinskog bloka, svaki promjera 0, 2 cm. Sve uzorke prikupljene objema metodama pregledavao je isti patolog. Ki-67 indeks manji od 15% kategoriziran je kao nizak, 16-30% kao intermedijaran, više od 30% kao visok. Korelacija razine Ki-67 i ostalih kliničko- patoloških faktora analizirana je pomoću ANOVA metode. Za direktnu usporedbu dvije testirane metode korišten je Personov koeficijent korelacije. Prognostički značaj obje metode određen je pomoću Cox modela. Krivulje preživljenja napraljene su Kaplan-Meierovom metodom. Rezultati: Zamijećena je statistički značajna pozitivna korelacija razine Ki-67 te histološkog i nuklearnog gradusa tumora, progesteronskog i Her-2 receptora koristeći metodu klasičnog parafinskog reza. Istom metodom utvrđen je trend pozitivne povezanosti razine Ki-67 i veličine tumora, te statusa limfnih čvorova. Koristeći metodu tkivnog postrojenja pozitivna korelacija nađena je samo između razine Ki-67 i histološkog, odnosno nuklearnog gradusa tumora. Za određivanje preživljenja bez bolesti i ukupnog preživljenja bolesnice su kategorizirane u tri podskupine: niskog (<15%), intermedijarnog (16-30%) te visokog Ki-67 indeksa (>30%). Metodom tkivnog postrojenja nije nađena statistički značajna razlika između podskupina u preživljenju bez bolesti niti ukupnom preživljenju. Metodom klasičnog parafinskog reza nađena je statistički značajna razlika u preživljenju bez bolesti između podskupine visokog i niskog Ki- 67 indeksa, odnosno podskupine visokog i intermediarnog Ki-67 indeksa. Statistički značajna razlika u ukupnom preživljenju koristeči klasični parafinski rez primjećena je samo između podskupine visokog i niskog Ki-67 indeksa. Zaključak: Rezultati ove studije ukazuju da postoji statistički značajna razlika između uspoređivanih imunohistokemijskih metoda: tkivnog mikropostrojenja i klasičnog parafinskog reza. Metoda klasičnog parafinskog reza je prema dobivenim rezultatima superiorna u određivanju prognostičkog značaja Ki-67 indeksa u preživljenju bolesnica s karcinomo dojke, te još uvijek ne može biti vjerodostojno zamijenjena metodom tkivnog postrojenja.

Ki-67; tkivni mikropostroj; proliferacija; rak dojke

nije evidentirano