hrvatski

Čimbenici redovite tjelesne aktivnosti studenata fizioterapije

Tjelesna aktivnost osim vježbanja i bavljenja sportom, obuhvaća aktivnosti odlaska na posao, obavljanje kućanskih zadataka, vlastite brige, prijevoz i aktivnosti slobodnog vremena. Cilj: Dobiti uvid u zdravstveno ponašanje studenata fizioterapije Zdravstvenog veleučilišta, ispitati razinu tjelesne aktivnosti, te ispitati percipirane prednosti i prepreke za provođenje redovite tjelesne aktivnosti. Materijali i metode: 180 studenata prve i druge godine studija je ispitano pomoću kratkog oblika IPAQ upitnika za procjenu razine tjelesne aktivnosti. Skala dobrobiti i prepreka vježbanja (EBBS) (Sechrist, Walker i Pender, 1985.) za ispitvanje percipiranih prednosti i prtepreka, te je ispitana razina samoefikasnosti pomoću "Upitnika za procjenu percepcije samoefikasnosti u vezi s vježbanjem" prema Schwarzeru. Rezultati: Većina studenata (61%) zadovoljava kriterije za klasifikaciju zahtjevne tjelesne aktivnosti, 23% za umjerenu i 15% za nisku razinu tjelesne aktivnosti. Studenti su značajno više aktivni, te imaju veću samoefikasnost u odnosu na studentice. Najveća percipirana dobrobit je poboljšanje tjelesne izvedbe i psihološke dobrobiti, a preprekanedostatak podrške i umor. Zaključak: Kako postoji određena skupina studenata koji su nisko tjelesno aktivni, treba uzeti u obzir njihove prepreke i povećati razinu motivacije za provođenje redovite tjelesne aktivnosti.

Tjelesna aktivnost

nije evidentirano