hrvatski

Konceptualna metafora i gramatika

Cilj je ovoga poglavlja pokazati da gramatički oblik utječe na metaforički jezični izraz, što se očituje na četiri razine: diskursno- gramatičkoj, konstrukcijskoj, konceptualnoj i konceptualno-gramatičkoj. Što se diskursno- gramatičke razine tiče, različite vrste riječi više ili manje „privlače“ konceptualnu metaforu (npr. glagolski su oblici u većem postotku prenositelji metafore od imenica). Na konstrukcijskoj razini, metaforički oblici (premda ništa „objektivno“ u njima neće upućivati na metaforičnost) obično su različiti od nemetaforičkih prema nekim gramatičkim čimbenicima koji su odraz njihove konstrukcijske naravi (npr. usp. metaforičko značenje frazema). Proučavanja konceptualne razine pokazuju da bez obzira na gramatički oblik metaforičkih konstrukcija, konceptualni odnos između riječi koja upućuje na izvornu domenu i riječi koja upućuje na ciljnu domenu ostaje isti. Za razliku od toga, konceptualno- gramatička istraživanja pokazuju da će iste gramatičke konstrukcije kod različitih riječi (npr. predatribucija pridjevom s izrazima ljutnja ili bijes) – unatoč sličnim konceptualnim odnosima – imati različite omjere metaforičkih izraza, što ovisi o nizu čimbenika poput istaknutosti, etimologije, morfosemantike i konceptualnih značajki pojedinih gramatičkih konstrukcija. Sve u svemu, pregled istraživanja otkriva da gramatički oblik utječe na metaforičnost jezičnog oblika, što upućuje da konceptualnu metaforu valja promatrati kao višedimenzionalnu pojavu koja uključuje njezin jezični (gramatički) i komunikacijski (a ne samo konceptualni) karakter. Na teorijskoj razini, time se upućuje na lokalnost konceptualne metafore: premda je konceptualna metafora (shvaćena kao sposobnost metaforizacije) globalna, njezina je varijacija uvjetovana lokalnim (pa i jezičnim) čimbenicima.

metaforički jezični izraz, gramatika, diskurs, konstrukcije, konceptualni pristup

nije evidentirano