hrvatski

Reliktni biljni endemi

Endemi su organizmi koji žive na određenom ograničenom geografskom području i nigdje drugdje na svijetu. Prema starosti razlikujemo reliktne endeme (paleoendeme) i neoendeme. Reliktni endemi su vrste koje su u prošlosti imale veliki areal, ali se zbog klimatskih i geografskih promjena i velike konkurencije ostalih vrsta jako smanjio. Cycas revoluta endem je istočne Azije i prirodno rasprostranjenje mu je od Japana do Jave, Ginkgo biloba je endem istočne Kine, Metasequoia glyptostroboides endem srednje Kine, Sequoia sempervirens je endem obalnog dijela Kalifornije i Oregona, Sequoiadendron giganteum je endem Kalifornije (Sierra Nevada), Wollemia nobilis je endem Australije, a Zamia integrifolia endem jugoistočnog dijela SAD-a, Bahamima, Kajmanskom otočju, Kubi, Portoriku. Prethodno navedeni reliktni endemi potječu iz mezozoika. Sljedeći reliktni endemi potječu iz tercijara i endemi su Balkanskog poluotoka. Picea omorica endem je istočne Bosne i zapadne Srbije, Ramonda nathaliae i Ramonda serbica endemi su Srbije, Makedonije, Crne Gore, Albanije, Grčke i Bugarske. Neke od navedenih vrsta možemo naći i izvan njihova prirodnog rasprostranjenja. Čuvaju se u botaničkim vrtvima i arboretumima te se mnoge od njih sade po parkovima kao ukrasne vrste. Sve opisane reliktne vrte (izuzev R.nathaliae) nalaze se na Crvenoj listi ugroženih vrsta IUCN-a.

biljni relikti; mezozoik; tercijar

nije evidentirano