hrvatski

Model izgradnje repozitorija u znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj

Digitalni repozitorij mjesto je za pohranu podataka u digitalnom obliku. Oni predstavljaju svojevrsnu bazu podataka, no za razliku od tipičnih takvih baza ne služe samo za pohranu i čuvanje podataka, već nude i mogućnost pristupa sadržaju i njegovo korištenje u bilo koje vrijeme. Radovi nastali u znanstvenim ustanovama najčešće nastaju kao rezultati znanstvenih istraživanja koji su financirani javnim sredstvima pa bi upravo iz tog razloga trebali biti otvoreno dostupni cjelokupnoj zajednici u otvorenom pristupu. Dva su osnovna načina ostvarivanja otvorenog pristupa. Jedan je samoarhiviranje u otvoreno dostupnim digitalnim repozitorijima, a drugi objavljivanje u otvoreno ili djelomično otvorenim (hibridnim) dostupnim časopisima. Cilj je istraživanja ovog rada bio utvrditi zastupljenost repozitorija u znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj kao i spremnost znanstvene i stručne zajednice da se oni izgrađuju. Posebice se željelo utvrditi u kojoj su mjeri (i jesu li uopće) znanstvenici i knjižničari spremni na uspostavu repozitorija u svojoj matičnoj ustanovi te jesu li spremni na dodatno stručno usavršavanje u tom području. Rezultati istraživanja pokazali su kako je od 20 knjižnica koje su sudjelovale u istraživanju njih 4 uspostavilo svoj repozitorij dok njih 9 to planira napraviti u bližoj budućnosti. Razlozi osnivanja repozitorija razlikuju se kod znanstvenika i knjižničara – dok su znanstvenici kao najvažniji razlog osnivanja repozitorija naveli brži i lakši pristup znanstvenim informacijama, razmjenu znanja te povećanje vidljivosti rada ustanove, knjižničari koji su u svojim ustanovama već izgradili repozitorij kao najvažniji razlog njegova osnivanja istaknuli su važnost pohrane cjelokupne znanstvene produkcije ustanove. Većina repozitorija u svom fondu sadrži znanstvene i stručne radove djelatnika, ocjenske radove, knjige i poglavlja knjiga, zbornike s konferencija i sl. Skrb oko repozitorija preuzeli su knjižničari koji su znanja i vještine za rad s repozitorijem stjecali neformalnim i informalnim putem. Gotovo polovica ispitanika (46, 6%) upoznato je s pojmom digitalnog repozitorija, a 48% njih izjasnilo se kako bi bili spremni pomoći u izgradnji i održavanju repozitorija matične ustanove, a njih 64, 3% smatra kako bi svaki znanstvenik samostalno trebao unositi svoje radove u institucijski repozitorij.

institucijski repozitorij; autorsko pravo; otvoreni pristup; znanstvena komunikacija

nije evidentirano