hrvatski

Ideologija standardnog jezika i razbuktali preskriptivizam: jezični savjetnici kao zbirke neznanstvenih analiza i proizvoljnih zabrana

Hrvatski javni prostor premrežen je jezičnim savjetnicima te televizijskim i radijskim emisijama koje svojim stalno rastućim brojem odredaba nastoje utjecati na hrvatski jezik u javnoj upotrebi. Pod utjecajem proširene ideologije standardnog jezika (Milroy 2001, 2007), njihovi savjeti najčešće se prihvaćaju nekritički te se time pojedine jezične strukture društveno legitimiziraju, a druge progone iz javne, a potom i iz privatne, neformalne upotrebe. Rad analizira neke od medijski najutjecajnijih izvora jezičnih savjeta, njihove nelingvističke pristupe obradi jezične građe te diskurs preskriptivnih ideologa (Pullum 2004:6), čija je misao vodilja „svi mi krivo govorimo”. Na taj se način nanosi velika šteta nestandardnim varijetetima, ali i standardnom jeziku jer ga se propisuje pokušajem blokiranja temeljnih kognitivnih mehanizama (Panther i dr. 2009) te osudom univerzalnih i komunikacijski bezopasnih jezičnih promjena. Rezultati pokazuju da se određeni jezični elementi neopravdano favoriziraju, a drugi odbacuju kao loši, čime se kod izvornih govornika promovira kolektivna nesigurnost u jezičnoj proizvodnji.

jezično planiranje; jezična politika; ideologija; preskriptivizam

nije evidentirano