hrvatski

Doživljaj kolektivnog stradanja i spremnost na oprost nakon sukoba: provjera uloge međugrupnog povjerenja i empatije

Razdoblje nakon rata u pogođenim je zajednicama obilježeno izazovima suočavanja s nanesenim povredama i oporavka na individualnoj, društvenoj i strukturalnoj razini. Jedno od središnjih pitanja poslijeratnog oporavka jest mogućnost oprosta i daljnjeg suživota s članovima zajednice koji su bili na suprotnoj strani u sukobu. I premda se spremnost na opraštanje postulira kao nužan preduvjet za bolje međugrupne odnose (npr. Nadler, 2002 ; Hewstone i sur., 2004), međugrupni (kolektivni) je oprost nedovoljno istraženo i konceptualno nedorečeno područje istraživanja međugrupnih odnosa nakon sukoba. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati vezu doživljaja kolektivnog stradanja vlastitog naroda i spremnosti na oprost u razdoblju nakon rata, pri čemu smo pretpostavili da će spremnost na oprost biti to manja što je izraženiji doživljaj stradanja vlastitog naroda. Također smo pretpostavili da ta veza nije (samo) izravna, nego posredovana složenim međugrupnim, ponajprije emocionalno utemeljenim, procesima prisutnima u poslijeratnom kontekstu, prije svega međugrupnim povjerenjem i empatijom. U istraživanju je sudjelovalo 323 studenata Sveučilišta u Zagrebu. Doživljaj kolektivnog stradanja ispitivan je skalom Orijentacije na neprekidno unutargrupno stradanje (PIVO ; Klar, Roccas, Schori i Kahn, 2009). Međugrupno povjerenje i empatija mjereni su supskalama Skale socijalne rekonstrukcije (Ajduković, Čorkalo Biruški, Jelić i Penić, 2008), a Skala sklonosti oprostu (Tomić i Čorkalo Biruški, 2014) konstruirana je kao pokušaj operacionalizacije konstrukta međugrupnog oprosta, pokazujući dobre metrijske karakteristike. Rezultati pokazuju značajnu povezanost spremnosti na oprost s mjerama doživljaja kolektivnog stradanja (r = -0.643), međugrupnog povjerenja (r = 0.703) i empatije (r = 0.607). Testiranjem medijatorskog modela potvrđena je hipoteza djelomične medijacije međugrupnog povjerenja i empatije u odnosu doživljaja kolektivnog stradanja i spremnosti na oprost: kontrolirajući ove mjere, povezanost doživljaja kolektivnog stradanja i oprosta se smanjuje, no i dalje ostaje značajnom. Dobiveni rezultati govore da u procesu poslijeratnog oporavka zajednica veza doživljaja kolektivnog stradanja i spremnosti na oprost nije izravna i jednoznačna, nego posredovana i ovisna o složenim međugrupnim procesima, među kojima međugrupno povjerenje i međugrupna empatija imaju istaknuto mjesto. Raspravit će se implikacije rezultata pod vidom obnove i poboljšavanja međuetničkih odnosa u zajednicama pogođenima ratom.

međugrupni oprost; doživljaj kolektivnog stradanja; povjerenje; empatija

nije evidentirano