hrvatski

Kriza eko-sustava iz perspektive Luhmannove teorije sustava

Luhmann polazi od postavke da su moderna društva funkcionalno izdiferencirana na pojedinačne sustave kao što su politika, privreda, pravo, znanost, odgoj, religija, itd. i da ni jedan od tih pojedinačnih, međusobno jednakovrijednih, funkcionalnih sustava, čak ni politika koja bi trebala upravljati razvojem društva, ne može reprezentirati društvo kao cjelinu niti nastupati u ime toga društva. Temeljem takvoga teorijskog polazišta može se reći da do (samo)ugroze društva, kao komunikacijskog sustava, dolazi zbog toga što na katastrofe u okolnome svijetu (okolišu) ne reagira društvo kao cjelina, niti u njegovo ime to može učiniti bilo koji od izdiferenciranih pojedinačnih funkcionalnih (pod)sustava. Dakle, svaki pojedinačni sustav na te ugroze reagira isključivo na sebi svojstven način (privreda iz perspektive troškova /dobiti, politika iz perspektive izbornih šansi za dobivanje ili gubitak izbora, znanost iz perspektive novih istraživanja, religija iz perspektive okolnoga svijeta kao Božjeg stvorenja itd.). Polazeći od postavke da izdiferencirani sustavi kao pojedinačni sustavi nisu u stanju riješiti nagomilane ekološke probleme, postavlja se sasvim razvidno pitanje: mogu li moderna društva uopće prevladati suvremenu ekološku krizu nastalu tehničkim razvojem? Odnosno, je li ekologija kao pojedinačni funkcionalno izdiferencirani (pod)sustav društva sposobna „iskomunicirati” ekološku ugroženost modernoga društva?

Niklas Luhmann; teorija sustava; diferencija sustav-okolni svijet (okoliš); ekološka ugroženost; funkcionalni (pod)sustavi društva; ekologija

Rad je prezentiran na skupu Znanstveni simpozij "Razvoj i okoliš – Perspektive održivosti", održanom 06.-o7.10. 2011.g., Zagreb, Hrvatska.