hrvatski

Grb i zastava Dubašnice na otoku Krku: heraldički prikazi i pozadina nastanka

Sjeverozapadni dio otoka Krka – na morskoj strani omeđen dvama rtovima: Pelovom i Čufom, a u unutrašnjem dijelu otoka graničan s omišaljskim, dobrinjskim i poljičkim krajem te negdašnjim širim teritorijem grada Krka – od 15. stoljeća se u povijesnim vrelima naziva Dubašnica (Dubačnica, Dubasniza). Njezino ime korijen ima u riječi dub, kako se u staroslavenskom jeziku naziva hrast jer ta vrsta drveta – konkretnije rečeno dubac – prevladava na ovome području. U 15. stoljeću, u razdoblju od 1451. do 1463. godine, voljom krčkog kneza Ivana VII. ml. Frankapana, na područje koje danas smatramo Dubašnicom, masovnije se naseljavaju Hrvati odnosno u izvorima zabilježeni Murlaci/Morlaci. Novodoseljeno stanovništvo nastanilo se na širem području oko prvobitne crkve (prije toga benediktinski samostan) Sv. Apolinara gdje se formira središnje, a danas izumrlo selo Dubašnica. Kao novi ''komun'' (kaštel) odvaja od komuna Omišlja, pod čijom je upravom prvotno bila, tj. postaje u upravnom smislu kaštel na čelu sa svojim podknežinom. Obuhvaćala je i neka područja koja su se kasnije oblikovala kao zasebne cjeline. Stoga se užom ili povijesnom Dubašnicom smatraju samo Gorinja sela (Kremenići, Žgombići, Sv. Ivan, Sv. Anton, Strilčići, Sabljići), Dolinja sela (Porat, Vantačići, Turčići, Zidarići, Milčetići, Bogovići, Radići, Malinska) i Poganka (Milovčići, Hržići, Oštrobradići, Barušići, Ljutići). U pogledu heraldičkih istraživanja ne samo Dubašnice već i cijeloga otoka Krka nismo u zavidnom položaju. Nedostaj nam čak i elementarni katalog heraldičke građe. Dana 25. listopada 1997. godine Općinsko vijeće Općine Malinska-Dubašnica donijelo je Odluku o grbu i zastavi Općine Malinska-Dubašnica. U toj odluci piše: Grb Općine Malinska-Dubašnica ima srcoliki štit, svijetloplave boje u kojem je smješteno zlatno stablo hrasta s korijenjem i 12 žirova (Članak 5.). Nadalje se tumače zakonski uvjeti korištenja grba i zastave, ali i kazne za prekršaje i dr. Isto je ponovljeno i u Statutu Općine Malinska-Dubašnica (usvojen 15. srpnja 2009.) gdje pod općinskim obilježjima piše da Općina ima grb i zastavu: Grb Općine je povijesni grb, koji se sastoji od trokutastog - srcolikog štita u plavom polju u kojemu se nalazi zlatno stablo hrasta sa korijenjem i 12 žirova. Zastava je jednobojna - plave boje, dimenzija omjera dužine i širine, 2:1. Na sjecištu dijagonala nalazi se obostrano grb općine, obrubljen zlatnom rubnom trakom. Grb i zastava koriste se na način kojim se ističe tradicija i dostojanstvo Općine. Najzad, dana 10. svibnja 2010. donesena je Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o grbu i zastavi Općine Malinska-Dubašnica u kojoj se preciziraju neke stavke vezane uz uporabu grba i zastave. Današnji dubašljanski grb i zastavu stilizirao je Mladen Stojić (Heraldic Art d.o.o. Rijeka). No, upitajmo se odakle zapravo Dubašnici grb? Ono što za sada možemo reći jest to da Dubašnica u povijesti nije imala svoj grb kao što je to ovaj danas. Ako se nešto od heraldičkih obilježja ovdje koristilo mogla je to biti poglavito župna zastava sv. Apolinara ili možda koji bratovštinski simbol. Drugim riječima naš današnji grb novijeg je datuma. Njegov idejni začetnik je Branko Fučić. Prvu verziju grba Dubašnice u grafičkom/tiskanom obliku objavio je još 1971. godine u Istarskoj Danici 1972. koju je tada uređivao vlč. Antun Hek, a objavili Kršćanska sadašnjost u Zagrebu i Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu. Međutim, od strane komunističkih vlasti Istarska Danica 1972., tiskana upravo u vrijeme Hrvatskog proljeća, bila je zabranjena, a naklada konfiscirana. Fučić je tu izradio grafičke priloge i komentare te omot Istarske Danice, u kojima je prezentirao istarsku i primorsku heraldiku. Isti grb Fučić je ponovio i u Vodiču Historijskog arhiva Rijeka (ur. Nikola Crnković) iz 1980. kao grafički prilog. Kao uzor za dubašljanski grb Fučiću je poslužio grb obitelji Della Rovere iz 16. stoljeća, koji se nalazio isklesan na kući obitelji Bosnić u Uskočkoj ulici u Senju. Della Rovere stara je patricijska obitelji podrijetlom iz Italije koja je među svojim članovima imala čak i dvojicu papa. Bili su to Francesco della Rovere, tj. papa Siksto IV. (1471. – 1484.) i Giuliano della Rovere, tj. papa Julije II. (1503. – 1513.). Danas se spomenuti grb iz Senja čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. No, prije tiskane varijante Fučić je napravio odljev dubašljanskog grba u boji i datirao ga s 1970. godinom. Grb Dubašnice koji je izradio Branko Fučić izvrsno je heraldičko rješenje, jednostavno, a opet toliko jake simbolike (hrast – dub sa žirovima i dubokim korijenjem ; prema nekim tumačenjima svaki žir bi mogao predstavljati pojedino dubašljansko selo). Na kraju poslužimo se riječima dr. Franje Velčića koji je za Fučićevo heraldičko stvaralaštvo s pravom konstatirao da je u njemu iskazano vrhunsko poznavanje materije, a što je rezultiralo vrijednim ostvarenjima, te da je u više navrata pokazao svoju temperamentnost – što zajedno s njegovim ostalim znanstvenim i stručnim radom – nanovo očituje njegovu originalnu osobnost i trajnu vrijednost (zbornik Az grišni diak Branko pridivkom Fučić, Malinska – Rijeka – Zagreb 2011., str. 759-770).

Grb i zastava Dubašnice na otoku Krku: heraldički prikazi i pozadina nastanka

nije evidentirano

engleski

The Coat of Arms and the Flag of Dubašnica on the Island of Krk: a Heraldic Review and Background

Sjeverozapadni dio otoka Krka – na morskoj strani omeđen dvama rtovima: Pelovom i Čufom, a u unutrašnjem dijelu otoka graničan s omišaljskim, dobrinjskim i poljičkim krajem te negdašnjim širim teritorijem grada Krka – od 15. stoljeća se u povijesnim vrelima naziva Dubašnica (Dubačnica, Dubasniza). Njezino ime korijen ima u riječi dub, kako se u staroslavenskom jeziku naziva hrast jer ta vrsta drveta – konkretnije rečeno dubac – prevladava na ovome području. U 15. stoljeću, u razdoblju od 1451. do 1463. godine, voljom krčkog kneza Ivana VII. ml. Frankapana, na područje koje danas smatramo Dubašnicom, masovnije se naseljavaju Hrvati odnosno u izvorima zabilježeni Murlaci/Morlaci. Novodoseljeno stanovništvo nastanilo se na širem području oko prvobitne crkve (prije toga benediktinski samostan) Sv. Apolinara gdje se formira središnje, a danas izumrlo selo Dubašnica. Kao novi ''komun'' (kaštel) odvaja od komuna Omišlja, pod čijom je upravom prvotno bila, tj. postaje u upravnom smislu kaštel na čelu sa svojim podknežinom. Obuhvaćala je i neka područja koja su se kasnije oblikovala kao zasebne cjeline. Stoga se užom ili povijesnom Dubašnicom smatraju samo Gorinja sela (Kremenići, Žgombići, Sv. Ivan, Sv. Anton, Strilčići, Sabljići), Dolinja sela (Porat, Vantačići, Turčići, Zidarići, Milčetići, Bogovići, Radići, Malinska) i Poganka (Milovčići, Hržići, Oštrobradići, Barušići, Ljutići). U pogledu heraldičkih istraživanja ne samo Dubašnice već i cijeloga otoka Krka nismo u zavidnom položaju. Nedostaj nam čak i elementarni katalog heraldičke građe. Dana 25. listopada 1997. godine Općinsko vijeće Općine Malinska-Dubašnica donijelo je Odluku o grbu i zastavi Općine Malinska-Dubašnica. U toj odluci piše: Grb Općine Malinska-Dubašnica ima srcoliki štit, svijetloplave boje u kojem je smješteno zlatno stablo hrasta s korijenjem i 12 žirova (Članak 5.). Nadalje se tumače zakonski uvjeti korištenja grba i zastave, ali i kazne za prekršaje i dr. Isto je ponovljeno i u Statutu Općine Malinska-Dubašnica (usvojen 15. srpnja 2009.) gdje pod općinskim obilježjima piše da Općina ima grb i zastavu: Grb Općine je povijesni grb, koji se sastoji od trokutastog - srcolikog štita u plavom polju u kojemu se nalazi zlatno stablo hrasta sa korijenjem i 12 žirova. Zastava je jednobojna - plave boje, dimenzija omjera dužine i širine, 2:1. Na sjecištu dijagonala nalazi se obostrano grb općine, obrubljen zlatnom rubnom trakom. Grb i zastava koriste se na način kojim se ističe tradicija i dostojanstvo Općine. Najzad, dana 10. svibnja 2010. donesena je Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o grbu i zastavi Općine Malinska-Dubašnica u kojoj se preciziraju neke stavke vezane uz uporabu grba i zastave. Današnji dubašljanski grb i zastavu stilizirao je Mladen Stojić (Heraldic Art d.o.o. Rijeka). No, upitajmo se odakle zapravo Dubašnici grb? Ono što za sada možemo reći jest to da Dubašnica u povijesti nije imala svoj grb kao što je to ovaj danas. Ako se nešto od heraldičkih obilježja ovdje koristilo mogla je to biti poglavito župna zastava sv. Apolinara ili možda koji bratovštinski simbol. Drugim riječima naš današnji grb novijeg je datuma. Njegov idejni začetnik je Branko Fučić. Prvu verziju grba Dubašnice u grafičkom/tiskanom obliku objavio je još 1971. godine u Istarskoj Danici 1972. koju je tada uređivao vlč. Antun Hek, a objavili Kršćanska sadašnjost u Zagrebu i Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu. Međutim, od strane komunističkih vlasti Istarska Danica 1972., tiskana upravo u vrijeme Hrvatskog proljeća, bila je zabranjena, a naklada konfiscirana. Fučić je tu izradio grafičke priloge i komentare te omot Istarske Danice, u kojima je prezentirao istarsku i primorsku heraldiku. Isti grb Fučić je ponovio i u Vodiču Historijskog arhiva Rijeka (ur. Nikola Crnković) iz 1980. kao grafički prilog. Kao uzor za dubašljanski grb Fučiću je poslužio grb obitelji Della Rovere iz 16. stoljeća, koji se nalazio isklesan na kući obitelji Bosnić u Uskočkoj ulici u Senju. Della Rovere stara je patricijska obitelji podrijetlom iz Italije koja je među svojim članovima imala čak i dvojicu papa. Bili su to Francesco della Rovere, tj. papa Siksto IV. (1471. – 1484.) i Giuliano della Rovere, tj. papa Julije II. (1503. – 1513.). Danas se spomenuti grb iz Senja čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. No, prije tiskane varijante Fučić je napravio odljev dubašljanskog grba u boji i datirao ga s 1970. godinom. Grb Dubašnice koji je izradio Branko Fučić izvrsno je heraldičko rješenje, jednostavno, a opet toliko jake simbolike (hrast – dub sa žirovima i dubokim korijenjem ; prema nekim tumačenjima svaki žir bi mogao predstavljati pojedino dubašljansko selo). Na kraju poslužimo se riječima dr. Franje Velčića koji je za Fučićevo heraldičko stvaralaštvo s pravom konstatirao da je u njemu iskazano vrhunsko poznavanje materije, a što je rezultiralo vrijednim ostvarenjima, te da je u više navrata pokazao svoju temperamentnost – što zajedno s njegovim ostalim znanstvenim i stručnim radom – nanovo očituje njegovu originalnu osobnost i trajnu vrijednost (zbornik Az grišni diak Branko pridivkom Fučić, Malinska – Rijeka – Zagreb 2011., str. 759-770).

The Coat of Arms and the Flag of Dubašnica on the Island of Krk: a Heraldic Review and Background

nije evidentirano