hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (5): Marijan Grakalić (1931. – 1997.)

Marijan Grakalić (također i kao Marijan Grakalić st.), novinar i publicist, pjesnik i heraldičar rođen je u Zagrebu 30. kolovoza 1931. u obitelji koja je po ocu podrijetlom bila iz Istre, ali je uslijed talijanskog fašizma morala napustiti svoj zavičaj. Gimnaziju je završio 1953. u rodnom gradu, karijeru kao novinar i urednik otpočeo u Samoborskim novinama (1955.), a nastavio u Požeškom listu (1956. – 1957.). Bio je dopisnik Glasa Slavonije iz Požege (1958. – 1961.), Radio-Zagreba iz Požege (1958. – 1961.) i Pule (1961. – 1967.) te najzad urednik u Vjesniku (1968. – 1971.) i urednik izdavačke djelatnosti u Radničkim novinama (1977. – 1988.) u Zagrebu. Pokretač časopisa Istarski mozaik Pododbora Matice hrvatske u Puli u kojem je ujedno obavljao dužnost tajnika. Autor nekoliko knjiga i antologije hrvatske poezije o moru, nakladnik pjesničkih zbirki i dr. Urednik brojnih knjiga i zbornika te suradnik različitih novina, listova i časopisa. Kao pjesnik zastupljen u nekoliko antologija. Nakon višegodišnjeg rada, njegovo prvo – ujedno i glavno heraldičko djelo je monografija Hrvatski grb. Grbovi hrvatskih zemalja, objavljeno početkom 1990. u izdanju Nakladnog zavoda Matice Hrvatske u čak 8000 primjeraka. To je uopće i prva monografija (ako se u tome pravcu izuzmu pojedina nastojanja u našoj dijaspori) o hrvatskom grbu u historiografiji, a tiskana je u vrijeme kad su tek rađene određene pripreme (ali on u njima nije sudjelovao) u vidu izrade novog – današnjeg grba Republike Hrvatske. Knjiga sadrži pregled povijesti grbova hrvatskih zemalja. Prvo je obrađen, tada još službeni, grb SR Hrvatske, a potom slijedi zasebni prikaz povijesnih grbova Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Dubrovačke Republike, Istre i Trojednice – Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Na kraju se nalazi vrlo koristan heraldički rječnik (s obrađenih 50 termina koji u ovoj knjizi zamjenjuju teorijski i praktični uvod u heraldiku) te bibliografija. Posebno su važni Grakalićevi radovi tiskani u Vjesniku Povijesnog arhiva Rijeka (33-34/1991-1992, 1993.) o heraldičaru Carlu Baxi (1875. – 1951.) i njegovu rukopisnom djelu Blasonario istriano – Istarski grbovnik ili drugi naziv Libro d'oro dell'Istria – Zlatna knjiga Istre (''Grboslovac Carlo Baxa – skica za jedan kontroverzan portret'', 117-122) te pregledni rad – prvi takav u hrvatskoj historiografiji druge polovine 20. stoljeća – u kojem donosi kritičku ocjenu dotadašnje heraldičke produkcije (''Pregled novije literature o grboslovlju/heraldici u Hrvatskoj'', 159-175). Posebno je pisao ''O grbovima zagrebačkoga Gradeca'' što je objavljeno u zborniku Zagrebački Gradec 1242. – 1850. (Zagreb 1994., 137-141). U suradnji s P. Strčićem izradio je ''Prethodno priopćenje o dobrinjskom grbu'' (Krčki zbornik, sv. 35. Posebno izdanje, sv. 29.: Zbornik o Dobrinjštini, sv. 2., Krk 1996., 113-118). Objavio je i niz heraldičkih feljtona u dnevnom tisku (u pulskom Glasu Istre o grbovima istarskih gradova i mjesta /lipanj-srpanj 1991./ u 24 nastavka te o grbovima istarskih plemića /rujan 1991./ u 20 nastavaka ; a u riječkom Novom tjedniku /srpanj-kolovoz 1991./ 5 nastavaka o primorsko-riječkim grbovima). Zasebno je pisao još članke o grbu Istre (Iseljenički kalendar za 1991/Nova Matica 1991., 141-147) i grbovima hrvatskih gradova u Istri na primjeru Pazina, Pule, Motovuna i Rovinja (Hrvatski iseljenički zbornik 1992, 88-92). O heraldičko-veksilološkim temama pisao je u Nedjelji (1990.) i Arhivskom vjesniku (1992.), a o grbu Rame kao popratni prilog u drugom izdanju knjige fra J. Vladića (1848. – 1923.) Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu (Zagreb 1991., str. 115-117). Iako bez formalnog povjesničarskog obrazovanja Grakalić se u prijelomnim godinama pred pad socijalističke i prvim godinama demokratske Hrvatske istakao vrlo dobrim poznavanjem domaće i strane heraldičke literature, objavljivanjem vlastitih radova te ukazivanjem i otvaranjem pojedinih istraživačkih pitanja iz naše bogate heraldičke baštine. M. Grakalić preminuo je u Samoboru 21. travnja 1997. O njegovu životu i djelu v. Petar Strčić, ''Grb i identitet'', Vjesnik LI (23. X. 1990.): 9 ; Petar Strčić, ''Doprinos stručnoj i znanstvenoj literaturi'', Novi list XLIV (1. XI. 1990.): 12 ; Petar Strčić, ''Marijan Grakalić st., Hrvatski grb (Grbovi hrvatskih zemalja), Zagreb 1990.'', Jadranski zbornik 14/1990-1991 (1991): 260-263 ; Petar Strčić, ''Grakalić, Marijan'', Hrvatski biografski leksikon 5 (2002): s. v. ; Boris Domagoj Biletić, ''Grakalić, Marijan'', Istarska enciklopedija (2005), s. v. ; Mario Jareb, Hrvatski nacionalni simboli, Zagreb: Alfa i Hrvatski institut za povijest, 2010., 335 ; Dubravka Peić Čaldarović – Nikša Stančić, Povijest hrvatskoga grba, Zagreb: Školska knjiga, 2011., 31, 35, 62, 66, 119.

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (5): Marijan Grakalić (1931. – 1997.)

nije evidentirano

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (5): Marijan Grakalić (1931–1997)

Marijan Grakalić (također i kao Marijan Grakalić st.), novinar i publicist, pjesnik i heraldičar rođen je u Zagrebu 30. kolovoza 1931. u obitelji koja je po ocu podrijetlom bila iz Istre, ali je uslijed talijanskog fašizma morala napustiti svoj zavičaj. Gimnaziju je završio 1953. u rodnom gradu, karijeru kao novinar i urednik otpočeo u Samoborskim novinama (1955.), a nastavio u Požeškom listu (1956. – 1957.). Bio je dopisnik Glasa Slavonije iz Požege (1958. – 1961.), Radio-Zagreba iz Požege (1958. – 1961.) i Pule (1961. – 1967.) te najzad urednik u Vjesniku (1968. – 1971.) i urednik izdavačke djelatnosti u Radničkim novinama (1977. – 1988.) u Zagrebu. Pokretač časopisa Istarski mozaik Pododbora Matice hrvatske u Puli u kojem je ujedno obavljao dužnost tajnika. Autor nekoliko knjiga i antologije hrvatske poezije o moru, nakladnik pjesničkih zbirki i dr. Urednik brojnih knjiga i zbornika te suradnik različitih novina, listova i časopisa. Kao pjesnik zastupljen u nekoliko antologija. Nakon višegodišnjeg rada, njegovo prvo – ujedno i glavno heraldičko djelo je monografija Hrvatski grb. Grbovi hrvatskih zemalja, objavljeno početkom 1990. u izdanju Nakladnog zavoda Matice Hrvatske u čak 8000 primjeraka. To je uopće i prva monografija (ako se u tome pravcu izuzmu pojedina nastojanja u našoj dijaspori) o hrvatskom grbu u historiografiji, a tiskana je u vrijeme kad su tek rađene određene pripreme (ali on u njima nije sudjelovao) u vidu izrade novog – današnjeg grba Republike Hrvatske. Knjiga sadrži pregled povijesti grbova hrvatskih zemalja. Prvo je obrađen, tada još službeni, grb SR Hrvatske, a potom slijedi zasebni prikaz povijesnih grbova Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Dubrovačke Republike, Istre i Trojednice – Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Na kraju se nalazi vrlo koristan heraldički rječnik (s obrađenih 50 termina koji u ovoj knjizi zamjenjuju teorijski i praktični uvod u heraldiku) te bibliografija. Posebno su važni Grakalićevi radovi tiskani u Vjesniku Povijesnog arhiva Rijeka (33-34/1991-1992, 1993.) o heraldičaru Carlu Baxi (1875. – 1951.) i njegovu rukopisnom djelu Blasonario istriano – Istarski grbovnik ili drugi naziv Libro d'oro dell'Istria – Zlatna knjiga Istre (''Grboslovac Carlo Baxa – skica za jedan kontroverzan portret'', 117-122) te pregledni rad – prvi takav u hrvatskoj historiografiji druge polovine 20. stoljeća – u kojem donosi kritičku ocjenu dotadašnje heraldičke produkcije (''Pregled novije literature o grboslovlju/heraldici u Hrvatskoj'', 159-175). Posebno je pisao ''O grbovima zagrebačkoga Gradeca'' što je objavljeno u zborniku Zagrebački Gradec 1242. – 1850. (Zagreb 1994., 137-141). U suradnji s P. Strčićem izradio je ''Prethodno priopćenje o dobrinjskom grbu'' (Krčki zbornik, sv. 35. Posebno izdanje, sv. 29.: Zbornik o Dobrinjštini, sv. 2., Krk 1996., 113-118). Objavio je i niz heraldičkih feljtona u dnevnom tisku (u pulskom Glasu Istre o grbovima istarskih gradova i mjesta /lipanj-srpanj 1991./ u 24 nastavka te o grbovima istarskih plemića /rujan 1991./ u 20 nastavaka ; a u riječkom Novom tjedniku /srpanj-kolovoz 1991./ 5 nastavaka o primorsko-riječkim grbovima). Zasebno je pisao još članke o grbu Istre (Iseljenički kalendar za 1991/Nova Matica 1991., 141-147) i grbovima hrvatskih gradova u Istri na primjeru Pazina, Pule, Motovuna i Rovinja (Hrvatski iseljenički zbornik 1992, 88-92). O heraldičko-veksilološkim temama pisao je u Nedjelji (1990.) i Arhivskom vjesniku (1992.), a o grbu Rame kao popratni prilog u drugom izdanju knjige fra J. Vladića (1848. – 1923.) Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu (Zagreb 1991., str. 115-117). Iako bez formalnog povjesničarskog obrazovanja Grakalić se u prijelomnim godinama pred pad socijalističke i prvim godinama demokratske Hrvatske istakao vrlo dobrim poznavanjem domaće i strane heraldičke literature, objavljivanjem vlastitih radova te ukazivanjem i otvaranjem pojedinih istraživačkih pitanja iz naše bogate heraldičke baštine. M. Grakalić preminuo je u Samoboru 21. travnja 1997. O njegovu životu i djelu v. Petar Strčić, ''Grb i identitet'', Vjesnik LI (23. X. 1990.): 9 ; Petar Strčić, ''Doprinos stručnoj i znanstvenoj literaturi'', Novi list XLIV (1. XI. 1990.): 12 ; Petar Strčić, ''Marijan Grakalić st., Hrvatski grb (Grbovi hrvatskih zemalja), Zagreb 1990.'', Jadranski zbornik 14/1990-1991 (1991): 260-263 ; Petar Strčić, ''Grakalić, Marijan'', Hrvatski biografski leksikon 5 (2002): s. v. ; Boris Domagoj Biletić, ''Grakalić, Marijan'', Istarska enciklopedija (2005), s. v. ; Mario Jareb, Hrvatski nacionalni simboli, Zagreb: Alfa i Hrvatski institut za povijest, 2010., 335 ; Dubravka Peić Čaldarović – Nikša Stančić, Povijest hrvatskoga grba, Zagreb: Školska knjiga, 2011., 31, 35, 62, 66, 119.

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (5): Marijan Grakalić (1931–1997)

nije evidentirano