hrvatski

Javna dobra u teoriji javnog izbora

Osnovni prdmet istraživanja poduzetih u disertaciji vezan je uz objašnjenje dvaju osnovnih pitanja: 1. što su to javna dobra, te na koji način se shvaćanje o njima razvijalo unutar ekonomske i političke teorije; 2. na koji je način pitanje javnih dobara objasnila teorija javnog izbora. Disertacija se u potpunosti oslanja na teorijska razmatranja navedenih pitanja, tako da je pitanje empirijskih procesa u pribavljanju javnih dobara posve izostavljeno. U disertaciji je slijeđen moto kojeg se držao i nobelovac Samuelson kada je tijkeom pedesetih godina objavljivao svoj čuveni niz kratkih tekstova o teoriji javnih dobara. Naime, istakao je da se pojma javnih dobara nije prihvatio zbog njihova realizma ili praktične važnosti, već da postavi teoriju javnih rashoda kao protutežu jednako nerealističnoj valrasovskoj teoriji privatnog tržišta. Želio je, drugim riječima, pojmovnom analizom pokazati isključivost jednog teorijskog sklopa i postaviti mu drugi pojmovni sklop kao logičnu protutežu. Rad je podijeljen na sedam poglavlja, uz posebno napisan uvod i zaključak. U prvom poglavlju - Predmet i metodologija istraživanja, obrađuju se tri pitanja: razlika između privatnih i javnih dobara, sadržaj različitih škola teorije javnog izbora, te značajke pristupa javnim dobrima unutar teorije javnog izbora koji se označava kao VIKSELIJANSKA VEZA. U drugom poglavlju - Analiza glasovanja i ponašanja birača kao izvor teorije javnog izbora, analiziraju se radovi koji su doprinijeli nastanku teorije javnog izbora, no čiji je utjecaj ostao izvan analitičkog okvira označenog kao VIKSELIJANSKA VEZA. Riječ je o dvijeskupine teorijskih izvora; jednoj koja govori o značajkama različitih pravila glasovanja i drugoj, koja se odnosina utvrđivanje logike ponašanja birača temeljem ekonomske analize. U trećem dijelu - Teorija javnih financija i pribalvljanje javnih dobara, razmatraju se različiti pristupi javnim dobrima izvedeni unutar teorije javnih financija.Autor dokazuje tezu da su konzistentnu teoriju potražnje za javnim dobrima na temelju preferencija pojedinačnih korisnika razvili tek skaninavski teoretičari Wicksell i Lindahl. Wicksellov rad o metodi pravednog oporezivanja ocjenjuje se ključnim za nastanak teorije javnog izbora, a na temelju njegovih glavnih teza razvijen je i temeljni metodologijski pristup primijenjen u disertaciji - VIKSELIJANSKA VEZA. Njome se pokazuje da pojedinci mogu svoje preferencije prema javnim dobrima otkriti samo u političkome procesu, da je za pribavljanje javnih dobara potrebno pronaći odgovarajući proces kolektivnog odlučivanja jer nijedan pojedinac ne posjeduje sveznajuću matricu preferencija prema tim dobrima, te da se optimalna kolektivna odluka o javnim dobrima postiže kada se, što je više moguće, približi jednodušnoj podršci. U četvrtom dijelu disertacije - Ekonomija blagostanja, podastire se razvoj tog pravca neoklasične škole. Autor dokazuje da je na temelju načela razvijenih u teorijskoj ekonomiji blagostanja razvijena i Samuelsonova teorija javnih dobara. U petom poglavlju - Nastanak teorije javnog izbora kao zasebne discipline, prikazuju se razlozi njezina nastanka. Kao glavni odgovor elaborira se teza da je ekonomika blagostanja bila svedena tek na postavljanje kriterija blagostanja i na ukazivanje o neuspjehu tržišta u njihovu pribavljanju, bez da je pokušala razmotriti ulogu političkih institucija i procesa u odlučivanju o javnim dobrima. U posljednja dva poglavlja razmatraju se sintetički, najprije potražnja, a nakon toga i ponuda javnih dobara. Razmatrajući potražnju za javnim dobrima autor dokazuje da ne postoji sustav kolektivnog odlučivanja koji bi doveo do optimalnog usmjeravanja javnih rashoda za pribavljanje javnih dobara. Na temelju toga iznose se zaključak da je uvijek potrebno znati osobitosti institucionalne strukture da bi se utvrdilo da li je pribavljanje pojedinih javnih dobara potrebno prepustiti ovom ili onom mehanizmu kolektivnog odlučivanja.Kada je riječ o ponudi javnih dobara, u disertaciji se ističe da najbolje objašnjenje pruža Niskanenov model birokracije, kojim se pokazuje da unutarnje tržište birokrata i političara bitno izobličava ponudu javnih dobara, dovodeći do prekomjernog javno trošenja, većeg od onog što ga preferira medijanski birač.

Javna dobra; teorija javnog izbora; javne financije; ponuda i potražnja javnih dobara

nije evidentirano