Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 70417

Javna dobra u teoriji javnog izbora


Petak, Zdravko
Javna dobra u teoriji javnog izbora 1999., doktorska disertacija, Fakultet političkih znanosti, Zagreb


Naslov
Javna dobra u teoriji javnog izbora
(Public goods in the public choice theory)

Autori
Petak, Zdravko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Fakultet političkih znanosti

Mjesto
Zagreb

Datum
18.06

Godina
1999

Stranica
231

Mentor
Baletić, Zvonimir

Ključne riječi
Javna dobra; teorija javnog izbora; javne financije; ponuda i potražnja javnih dobara
(Public goods; public choice theory; public finance; supply and demand of public goods)

Sažetak
Osnovni prdmet istraživanja poduzetih u disertaciji vezan je uz objašnjenje dvaju osnovnih pitanja: 1. što su to javna dobra, te na koji način se shvaćanje o njima razvijalo unutar ekonomske i političke teorije; 2. na koji je način pitanje javnih dobara objasnila teorija javnog izbora. Disertacija se u potpunosti oslanja na teorijska razmatranja navedenih pitanja, tako da je pitanje empirijskih procesa u pribavljanju javnih dobara posve izostavljeno. U disertaciji je slijeđen moto kojeg se držao i nobelovac Samuelson kada je tijkeom pedesetih godina objavljivao svoj čuveni niz kratkih tekstova o teoriji javnih dobara. Naime, istakao je da se pojma javnih dobara nije prihvatio zbog njihova realizma ili praktične važnosti, već da postavi teoriju javnih rashoda kao protutežu jednako nerealističnoj valrasovskoj teoriji privatnog tržišta. Želio je, drugim riječima, pojmovnom analizom pokazati isključivost jednog teorijskog sklopa i postaviti mu drugi pojmovni sklop kao logičnu protutežu. Rad je podijeljen na sedam poglavlja, uz posebno napisan uvod i zaključak. U prvom poglavlju - Predmet i metodologija istraživanja, obrađuju se tri pitanja: razlika između privatnih i javnih dobara, sadržaj različitih škola teorije javnog izbora, te značajke pristupa javnim dobrima unutar teorije javnog izbora koji se označava kao VIKSELIJANSKA VEZA. U drugom poglavlju - Analiza glasovanja i ponašanja birača kao izvor teorije javnog izbora, analiziraju se radovi koji su doprinijeli nastanku teorije javnog izbora, no čiji je utjecaj ostao izvan analitičkog okvira označenog kao VIKSELIJANSKA VEZA. Riječ je o dvijeskupine teorijskih izvora; jednoj koja govori o značajkama različitih pravila glasovanja i drugoj, koja se odnosina utvrđivanje logike ponašanja birača temeljem ekonomske analize. U trećem dijelu - Teorija javnih financija i pribalvljanje javnih dobara, razmatraju se različiti pristupi javnim dobrima izvedeni unutar teorije javnih financija.Autor dokazuje tezu da su konzistentnu teoriju potražnje za javnim dobrima na temelju preferencija pojedinačnih korisnika razvili tek skaninavski teoretičari Wicksell i Lindahl. Wicksellov rad o metodi pravednog oporezivanja ocjenjuje se ključnim za nastanak teorije javnog izbora, a na temelju njegovih glavnih teza razvijen je i temeljni metodologijski pristup primijenjen u disertaciji - VIKSELIJANSKA VEZA. Njome se pokazuje da pojedinci mogu svoje preferencije prema javnim dobrima otkriti samo u političkome procesu, da je za pribavljanje javnih dobara potrebno pronaći odgovarajući proces kolektivnog odlučivanja jer nijedan pojedinac ne posjeduje sveznajuću matricu preferencija prema tim dobrima, te da se optimalna kolektivna odluka o javnim dobrima postiže kada se, što je više moguće, približi jednodušnoj podršci. U četvrtom dijelu disertacije - Ekonomija blagostanja, podastire se razvoj tog pravca neoklasične škole. Autor dokazuje da je na temelju načela razvijenih u teorijskoj ekonomiji blagostanja razvijena i Samuelsonova teorija javnih dobara. U petom poglavlju - Nastanak teorije javnog izbora kao zasebne discipline, prikazuju se razlozi njezina nastanka. Kao glavni odgovor elaborira se teza da je ekonomika blagostanja bila svedena tek na postavljanje kriterija blagostanja i na ukazivanje o neuspjehu tržišta u njihovu pribavljanju, bez da je pokušala razmotriti ulogu političkih institucija i procesa u odlučivanju o javnim dobrima. U posljednja dva poglavlja razmatraju se sintetički, najprije potražnja, a nakon toga i ponuda javnih dobara. Razmatrajući potražnju za javnim dobrima autor dokazuje da ne postoji sustav kolektivnog odlučivanja koji bi doveo do optimalnog usmjeravanja javnih rashoda za pribavljanje javnih dobara. Na temelju toga iznose se zaključak da je uvijek potrebno znati osobitosti institucionalne strukture da bi se utvrdilo da li je pribavljanje pojedinih javnih dobara potrebno prepustiti ovom ili onom mehanizmu kolektivnog odlučivanja.Kada je riječ o ponudi javnih dobara, u disertaciji se ističe da najbolje objašnjenje pruža Niskanenov model birokracije, kojim se pokazuje da unutarnje tržište birokrata i političara bitno izobličava ponudu javnih dobara, dovodeći do prekomjernog javno trošenja, većeg od onog što ga preferira medijanski birač.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
015002

Ustanove
Fakultet političkih znanosti, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Zdravko Petak, (126985)