hrvatski

Prometno-prostorna interakcija regionalnog razvoja

Planiranje integrirane intermodalne prometne mreže s pratećom operativom logističko-distribucijskih terminala, investicijska prioritizacija korištenja postojećih koridorskih kapaciteta regionalne prometne mreže te afirmacija transportne funkcije prirodnih resursa i ekološki prihvatljivih transportnih opcija nužni su okviri prometne politike u pariranju zahtjeva održivog razvitka – gospodarskog rasta, ekološke ravnoteže i društvenog napretka. Društvena i ekonomska učinkovitost prometnog sustava ne indicira se samo tehničkim elementima prometne mreže ili veličinom transportnog rada, izraženim duljinom i gustoćom prometnica ili prijevoznim učinkom, već i kvalitativnim aspektima menadžmenta prometne potražnje, koje su artikulirane pojmovima infrastrukturne dostupnosti i povezivosti, sigurnosti u prometu i zaštitom okoliša, a u konačnici prostornom, demografskom i ekonomskom kohezijom regije. U svim europskim strategijama gradovi su nositelji regionalnih integracija i kohezijskog razvoja, a funkcionalne alijanse gradova preduvjet ekonomske kompetitivnosti na svim razinama. U tom smislu je dominantna uloga prometnog sektora u osiguranju dostupnosti i mobilnosti. Povezivost čvorova, mreža i koridora strategijski je potrebno planirati na holistički način unutarregionalne, međuregionalne i makroregionalne urbane integracije. Pri tome je nužno raščlaniti razvojne prioritete velikih gradova te malih i srednje velikih gradova u smislu njihovoga funkcionalnog učinka u specifičnom regionalnom kontekstu. U kontekstu inicijative intermodalnoga logističkoga koridora srednji Jadran – Podunavlje nužno je revalorizirati paneuropski prometni koridor Vc te putem kombiniranih instrumenata kohezijske politike osmisliti jedinstvenu razvojnu strategiju participirajućih regija, uvažavajući postavljene tematske ciljeve i investicijske prioritete zajedničkoga strategijskog okvira, nacionalne razvojne strategije, partnerskog sporazuma i operativnih programa, te programa ruralnog razvoja i programa teritorijalne suradnje. Slijedom lokalnih razvojnih strategija, specifični potencijali lokalnih zajednica, poglavito ruralnog razvoja, već su artikulirani ustrojem lokalnih akcijskih grupa – LAG Neretva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji te LAG Bosutski niz i LAG Srijem u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U kontekstu teritorijalne suradnje trebalo bi detektirati mogućnosti ruralno-urbane suradnje, ali primarno na temelju funkcionalne suradnje, a manje na administrativnoj osnovi. Također, detektirane potencijale funkcionalne integracije nužno je artikulirati u javnoj raspravi o novom regionalnom ustroju Hrvatske, koji bi trebao pridonijeti decentralizaciji upravljanja na regionalnim i lokalnim razinama. U konkretizaciji integrirane razvojne strategije Jadran – Podunavlje, kao moguća opcija legalnog okvira upravljanja složenim teritorijalnim i tematskim projektima, nalazi se potencijal europske grupacije za teritorijalnu suradnju EGTC i instrument integriranoga teritorijalnog ulaganja ITI. Za Hrvatsku i Mađarsku raspoloživi su instrumenti europskih strukturnih i investicijskih fondova te kohezijski fond, a za susjedne zemlje – Bosnu i Hercegovinu i Srbiju instrumenti pretpristupne pomoći i programi europske teritorijalne suradnje.

Hrvatska; Jadran; Podunavlje; regionalni razvoj; promet; kohezijska politika

Rad je rezultat istraživanja u sklopu projekta Prometno-prostorna korelacija održivoga regionalnoga razvoja, koji je djelomično financiran putem kratkoročne potpore Sveučilišta u Zagrebu, broj 5.4.2.5, Ugovor br. 2013-ZUID-21.