hrvatski

Bruksizam kod djece

Rječnik protetskih pojmova definira bruksizam kao parafunkcijsko škripanje ili stiskanje zubima ili oralnu naviku koja se sastoji od nekontroliranog ritmičnog ili nejednoličnog nefunkcijskog brušenja, škripanja i stiskanja zubima pokretima mandibule koji mogu dovesti do okluzalne traume. Iako predstavlja čest problem u populaciji, etiologija mu još nije u potpunosti razjašnjena. Poseban problem predstavlja istraživanje bruksizma kod djece. Ograničavajući faktor kliničke su studije u kojima su ispitanici maloljetnici. Faktori koji se najčešće povezuju s bruksizmom višestruki su i u njih ubrajamo osobnost, ponajprije anksioznost i crte ličnosti koje ukazuju na napetost djeteta, te stres, kao i periferne (morfološke) čimbenike (okluzija i orofacijalna anatomija). Metode koje se koriste u dijagnozi bruksizma kod djece zbog toga moraju biti multifaktorijalne te uključivati upitnike i intervjue s djecom i njihovim roditeljima, klinički pregled (intraoralni i ekstraoralni), a u nekim slučajevima EMG te polisomnografiju tijekom spavanja. Posljedice bruksizma možemo podijeliti na dentalne i ostale. U dentalne ubrajamo lokaliziranu ili generaliziranu istrošenost zuba, nekrozu ili frakturu zuba, upale gingive i parodonta, a neki čak navode i prijevremenu erupciju trajnih nasljednika. U ostale posljedice noćnog bruksizma ubrajamo hipertrofiju žvačnih mišića, glavobolju, bol pri žvakanju i disfunkciju TMZ-a. U terapiji noćnog bruksizma kod djece dostupne su nam intraoralne naprave, tj. udlage, psihoterapija te u krajnjem slučaju lijekovi. Ako je neko drugo zdravstveno stanje uzrok pojavi noćnog bruksizma, njegovim se otklanjanjem rješava i problem bruksiranja.

bruksizam ; djeca

nije evidentirano