hrvatski

Pokrovna proteza na implantatima

Problem potpune bezubosti mandibule, bez obzira na stupanj atrofije alveolarnog grebena, jednostavno se i uspješno protetski rješava pokrovnom protezom sidrenom na implantatima. Pacijenti, nažalost, prečesto nakon gubitka zubi odgađaju protetsku rehabilitaciju što dovodi do jakih atrofija. U bezuboj gornjoj čeljusti zbog dobrog ventilnog učinka, protezu često nije potrebno dodatno retinirati implantatima. U donjoj pak čeljusti nakon implantacije 4 do 6 implantata u područje između oba mentalna otvora preporučljivo je planirati kombinirani rad. Implantoprotetska rehabilitacija zahtjeva suradnju kirurga, parodontologa, protetičara i zubnog tehničara. Pri planiranju često je nužno učiniti trodimenzionalne snimke čeljusti (dentalni CT) i ortopantomogram s kirurškom šablonom s radiološki vidljivim zubima koji su postavljeni na način kao što će izgledati završni protetski rad. Pacijentu treba objasniti što implantacijom možemo učiniti, a što je nemoguće te obrazložiti postupak za postizanje optimalnog rezultata. Stabilizacija i retencija takve pokrovne proteze može se postići različitim vrstama veznih elemenata (etečmena). Unatoč velikom izboru veza, u kliničkoj praksi najčešće se primjenjuju kuglasti vezni elementi i prečke. Mogu se izraditi i konusne krunice kao nosači za reduciranu protezu oko kojih bolesnik može jednostavno održavati higijenu. Svakako, pri planiranju takvih radova ne trebaju biti nezanemarivi i troškovi implantoprotetske rehabilitacije.

pokrovna proteza ; implantat

nije evidentirano