hrvatski

Ergativnost u staroegipatskome: afrazijska perspektiva

Sintaktički gledano, u jezicima svijeta postoji nekoliko sintaktičkih ustroja, od čega su nam najbliži nominativno - akuzativni jezici, gdje su subjekt i prijelaznoga i neprijelaznoga glagola u istome padežu, obično nominativu, za razliku od izravnoga objekt a koji je u akuzativu. Ergativni jezici pak jednako markiraju subjekt neprijelaznoga i objekt prijelaznoga glagola, koji su najčešće u istome padežu apsolutivu, a u ergativ dolazi subjekt prijelaznoga glagola. Uz navedene sintaktičke ustroje, postoje i drugi, poput aktivno- stativnih jezika i sličnih, no fokusirat ćemo se na nominativno-akuzativna te ergativna obilježja u praafrazijskome jeziku, s posebnim osvrtom na egipatski jezik, posebice na njegovu stariju fazu i klasični srednjoegipatski. Često se govori o ergativnome ustroju afrazijskih jezika, a tragovi za to postoje i u staroegipatskome (srednjoegipatskome) sintaktičkome odnosu, posebice kod uvodnih čestica, pridjevskih predikata, objektnih i sufiksnih zamjenica te različitih oblika takozvane forme sDm.f . Oblici iz korpusa, ponajviše iz tekstova Srednjega i Novoga Kraljevstva pokazat će da mogući ergativni primjeri postoje i u kasnijemu jeziku, pri čemu je srednjoegipatski negdje između nominativno - akuzativnoga te ergativno - apsolutivnoga tipa jezika. Takav će pristup biti revaluiziran, uspoređen s drugim afrazijskim jezicima, a bit će razmotreno i stanje u koptskome jeziku, kako bi se dobio potpuniji uvid u temeljno obilježje egipatske sintakse.

ergativnost ; staroegipatski jezik ; srednjoegipatski jezik

nije evidentirano