hrvatski

Ispitivanje poroznosti uzoraka SiO2 dobivenog sol-gel postupkom

U ovom radu ispitana je poroznost dobivenih mezoporoznih uzoraka SiO2 sol-gel postupkom. Mezoporozni SiO2 najvažnije primjene nalazi u katalizi kao nosač katalizatora, u elektronici kao materijal s niskom relativnom permitivnosti i u optici kao materijal zanimljiv zbog niskog i podesivog indeksa loma. Dobivanje mezoporoznih uzoraka omogućeno je variranjem i pronalaskom optimalnih uvjeta sinteze. Od brojnih predložaka koji su ispitani najboljima su se pokazali glukoza i želatina. Uvjeti poput temperature sinteze, temperature na kojoj gel stari, dodatak surfaktanta, pH otopine, stupanj hidrolize TEOS-a, vrsta upotrijebljenog katalizatora i njegova koncentracija znatno utječu na sol-gel postupak, na dobivanje mezoporoznog uzorka i na njegovu specifičnu površinu. Poroznost uzorka provjeravana je pretražnim elektronskim mikroskopom (SEM), dok je specifična površina određena BET adsorpcijsko/desorpcijskom metodom. Najporozniji uzorci s najvećom specifičnom površinom dobivaju se kiselo-baznom sintezom uz glukozu kao predložak, pri sobnoj temperaturi, uz potpuno hidrolizirani TEOS i starenjem uzoraka na 40 °C zbog zadržavanja strukture. Za dobivanje mezoporoznog SiO2 uz želatinu kao predložak potrebno je provoditi sintezu na višim temperaturama i nakon otapanja predloška dodati surfaktant zbog sprječavanja agregacije molekula.

glukoza; mezoporozni SiO2; sol-gel postupak; specifična površina; želatina

nije evidentirano