hrvatski

Pronalaženje nositelja poželjnih gospodarskih svojstava u pšenice (T. aestivum ssp. vulgare) 2. Otpornost na pepelnicu (E. graminis f.sp. tritici)

U nas se, s jačim ili slabijim intenzitetom napada, pepelnica pšenice javlja svake godine. Prema literaturnim navodima, ovisno o klimatu, agrotehnici i sorti, štete od pepelnice kreću se od 3 do 40%. Sjetva otpornih sorata najbolji je vid obrane od ove bolesti. Budući da se patotipovi (fiziološke rase) pepelnice brzo mijenjaju - danas je poznato preko 97 fizioloških rasa, genetski uvjetovana otpornost sorte nije dugoga vijeka, te je potrebno stalno pronalaziti nove izvore otpornosti i koristiti ih pri oplemenjivanju novih sorata. Cilj istraživanja bio je pronalaženje otpornih sorata/linija pšenice kao izvora djelotvornih Pm gena. Tijekom dvije vegetacijske sezone (1996-98) testirane su 52 sorte/linije porijeklom iz 5 geografski udaljenih zemalja: Njemačka (2), Rumunjska (7), Novi Zeland (32), Argentine (6) i SAD-a (5), sve u poredbi s pet domaćih kultivara. Testiranje je izvršeno u uvjetima umjetne (staklenik) i prirodne (polje) infekcije. U dvije klimatski različite godine ispitivanja poljsku otpornost ispoljilo je 47% od novozelandskih, 40% od američkih i 29% od rumunjskih pšenica. Ispitivane njemačke, argentinske i hrvatske pšenice bile su jače ili slabije napadnute ovom bolešću. U uvjetima umjetne infekcije u stakleniku, samo je jedna linija iz Novog Zelanda imala potpunu otpornost u obje godine ispitivanja, dok je u šest genotipova intenzitet napada pepelnice bio vrlo slab. Navedeni genotipovi posjedovali su potpunu poljsku otpornost. Kako su spomenute novozelandske, američke i rumunjske sorte, pored poljske otpornosti, ispoljile i neka druga poželjna gospodarska svojstva (tolerantnost prema Septoria spp., Fuzarium spp., urod zrna i dr.), te predstavljaju vrlo vrijedne davatelje gena otpornosti u procesu oplemenjivanja novih visokorodnih i na pepelnicu otpornih sorata.

nije evidentirano

nije evidentirano