engleski

Network analysis of co-authorhip data in social sciences

Cilj ovog rada je predstaviti mrežni pristup i teorije mreža kroz njihovu primjenu u psihologiji znanosti. Mrežni pristup je skup metoda, mjernih koncepata i teorija za empirijsko mjerenje društvenih struktura i okoline unutar koje pojedinac funkcionira na različitim razinama analize. Nastao je iz geštalt pristupa, a u novije vrijeme su ga dodatno razvili fizičari. Primjenjivan je u istraživanjima različitih tema, npr: socijalnog utjecaja, prijateljstva, vodstva, radne klime, širenja tračeva te grupne terapije. U ovom radu je primijenjen na relacijskim podacima o koautorstvu znanstvenika iz 3 polja društvenih znanosti u Hrvatskoj: psihologije (N=241), sociologije (N=196) i odgojnih znanosti (N=481). Koautorstvo se koristi kao mjera suradnje. Podaci o radovima su prikupljeni iz 2 vrste izvora: međunarodnih (baze WoS i Scopus) i nacionalnog (autorske knjige u NSK katalogu) za vremenski period od 1992 do 2012 godine. Nakon prikupljenih i obrađenih podataka o 4769 radova od ukupno 918 znanstvenika, konstruirane su mreže koautorstva za sva 3 polja i opisana je njihova struktura za 1992-2012 period. Pokušalo se utvrditi imaju li mreže polja strukturu malog svijeta koju je prvi opisao Milgram i koju karakterizira mala udaljenost među pojedincima u mreži ; te postoji li mehanizam preferencijalnog povezivanja (kad znanstvenici koji imaju veliki broj veza imaju veću vjerojatnost nastanka novih veza). Rezultati analiza su vizualizacije mreža i kvantitativni pokazatelji koji ukazuju da mreže koautorstva svih polja imaju strukturu malog svijeta: visoko grupiranje i kratku prosječnu udaljenost puta u odnosu na slučajne mreže. Distribucije stupnjeva (veza) unutar svih polja su nerazmjerne što ukazuje i na postojanje mehanizma preferencijalnog povezivanja. To je najmanje izraženo u polju sociologije, gdje je i rast glavne komponente sporiji nego u druga dva polja. Dodatnim analizama je ustanovljeno da je preferencijalno povezivanje vođeno drugačijim mehanizmima: u polju psihologije je broj budućih veza znanstvenika u drugom vremenskom periodu (2003-2012) povezan s njegovom mogućnošću posredovanja i kontrole protoka informacija u mreži u prvom periodu (1992-2012). Kod sociologa i odgojnih znanstvenika veći broj suradnika dobivaju znanstvenici koji su bili dijelom glavne komponente. Ti rezultati sugeriraju da su mreže u različitim fazama razvoja. U svim poljima postoji glavna komponenta koja sadrži međusobno povezane znanstvenike, te nekoliko izoliranih komponenti koje čine znanstvenici koji ne surađuju mnogo s drugima. Potonjih je više u polju sociologije, a kod odgojnih znanosti glavnu komponentu čine dvije grupe znanstvenika spojene malim brojem veza. Rezultati su interpretirani s obzirom na teorijsku povezanost struktura s brzinom širenja ideja među pojedincima, te mogućnosti i prednosti primjene ovog pristupa unutar organizacijske psihologije znanosti.

network approach; social network analysis; theory of network; "small world" model; prefferential attachment; co-authorship; social sciences

nije evidentirano