hrvatski

Provjera postavki teorije međugrupne prijetnje u višeetničkoj zajednici nakon sukoba

Prema teoriji međugrupne prijetnje (Stephan i Renfro, 2002), percepcija prijetnje vanjske grupe javlja se kada osoba doživljava da bi postupci, uvjerenja ili karakteristike te grupe mogli ugroziti ciljeve ili dobrobit vlastite grupe. Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila percepcijom prijetnje imigranata kod većinskih grupa, dok je percepcija prijetnje kod grupa različitog statusa koje imaju povijest života u istoj zajednici ili su nedavno proživjele sukob slabo istražena. Stoga je cilj ovog istraživanja bio provjeriti postavke teorije međugrupne prijetnje na grupama različitog statusa u višeetničkoj zajednici nakon sukoba. Uzorak su činili odrasli stanovnici grada Vukovara (N=679), pripadnici većinske (hrvatske) i manjinske (srpske) etničke grupe, roditelji učenika vukovarskih dvojezičnih škola. Korišten je uzorak klastera, odabranih sustavnim uzorkovanjem. Primijenjeni upitnik sadržavao je mjere percepcije međugrupnih prijetnji, međugrupnog kontakta i stupnja identifikacije s grupom, pokazatelje međugrupne orijentacije te sociodemografska pitanja. Rezultati su djelomično potvrdili postavke teorije međugrupne prijetnje. U skladu s hipotezama, veći intenzitet međugrupnog kontakta i veća kvaliteta međugrupnog prijateljstva su putem smanjivanja simboličke prijetnje dovodili do pozitivnije međugrupne orijentacije. Suprotno pretpostavkama, realna prijetnja nije se pokazala značajnim medijatorom. Općenito, kvalitetna međugrupna prijateljstva bila su snažniji prediktor smanjenja simboličke prijetnje od jednostavnog povećanja broja međugrupnih kontakata. Identifikacija s grupom bila je u visokoj korelaciji s obje vrste prijetnje. Većinsko-manjinski status grupe imao je značajan moderatorski učinak: snažniji medijacijski efekt simboličke prijetnje u odnosu intenziteta kontakta i međugrupne orijentacije utvrđen je kod manjine, a u odnosu kvalitete prijateljstva i međugrupne orijentacije kod većine. Općenito, većina je na prijetnju reagirala aktivnim izražavanjem negativne orijentacije – namjerom diskriminacije i unutargrupnom pristranosti, dok je manjina reagirala pasivnije – percepcijom loših budućih odnosa među grupama. Ovo istraživanje upućuje na to da je u višeetničkim zajednicama nakon sukoba simbolička prijetnja iznimno važan medijator u odnosu kontakta i međugrupne orijentacije, a razvoj kvalitetnih međugrupnih prijateljstava može biti osobito učinkovit mehanizam smanjivanja simboličke prijetnje. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da percepcija prijetnje ima različitu ulogu u socijalno-psihološkom svijetu većinskih i manjinskih grupa, koja je uvjetovana i specifičnim kontekstom u kojem se odvijaju međugrupni odnosi.

teorija međugrupne prijetnje; međugrupni kontakt; međugrupna prijateljstva; višeetnička zajednica; zajednica nakon sukoba

nije evidentirano