hrvatski

Otvoreno dostupni repozitoriji – interoperabilnost kao jedini put

Arhiviranje cjelovitih tekstova u otvoreno dostupne repozitorije (OAR) jedan je od načina osiguravanja besplatnog pristupa znanstvenoj literaturi. Danas gotovo svaka značajnija znanstvena institucija u svijetu posjeduje vlastiti institucijski repozitorij u koji arhivira cjelovite tekstove objavljenih radova svojih djelatnika. Iako sve brojniji i popunjeniji, OAR-i ne ispunjavaju svoju svrhu ako se ne umreže u globalnu mrežu otvoreno dostupnih repozitorija i ne implementiraju određene standarde i protokole koji omogućuju njihovu interoperabilnost. Stoga se prilikom uspostave OAR-a mora voditi računa o standardima metapodataka koji će se koristiti za opis pohranjenih zapisa, kontroli kvalitete unesenih metapodataka, normativnim datotekama koje olakšavaju upis metapodataka te povećavaju njihovu točnost, trajnim identifikatorima (autora, publikacija), povezivanju radova s izvornim podacima istraživanja, implementaciji raznih standarda i protokola i dr. Na taj se način stječu preduvjeti za međusobno povezivanje repozitorija, što osigurava veću vidljivost radova pohranjenih u repozitorije i lakšu dostupnost znanstvene literature. U ovom će se izlaganju istaknuti kojim problemima treba posvetiti posebnu pažnju prilikom izgradnje jednog takvog repozitorija te će se dati pregled važnijih svjetskih inicijativa i projekata vezanih uz pitanja interoperabilnosti.

otvoreno dostupni repozitoriji; institucijski repozitoriji; interoperabilnost; otvoreni pristup znanstvenim informacijama

nije evidentirano