hrvatski

Institucijski repozitoriji i interoperabilnost

Arhiviranje cjelovitih tekstova u otvoreno dostupne repozitorije (OAR) jedan je od načina osiguravanja otvorenog pristupa znanstvenoj literaturi. Gotovo svaka značajnija znanstvena institucija u svijetu posjeduje vlastiti institucijski repozitorij u koji arhivira cjelovite tekstove objavljenih radova svojih djelatnika. Iako sve brojniji i popunjeniji, OAR-i ne ispunjavaju svoju svrhu ako se ne umreže u globalnu mrežu otvoreno dostupnih repozitorija, a da bi to postigli, moraju raditi na interoperabilnosti s drugim sustavima. Stoga se prilikom uspostave OAR-a mora voditi računa o standardima metapodataka koji će se koristiti za opis pohranjenih zapisa, kontroli kvalitete unesenih metapodataka, kontroliranim rječnicima koji olakšavaju upis metapodataka te povećavaju njihovu točnost, trajnim identifikatorima, jedinstvenoj identifikaciji autora, implementaciji raznih standarda i protokola i dr. Na taj se način stječu preduvjeti za međusobno povezivanje repozitorija, što osigurava veću vidljivost radova pohranjenih u repozitorije i lakšu dostupnost znanstvene literature, ali i interoperabilnost repozitorija s drugim sustavima. U ovom će se izlaganju istaknuti kojim područjima treba posvetiti posebnu pažnju prilikom izgradnje jednog takvog repozitorija te će se dati pregled važnijih inicijativa vezanih uz pitanja interoperabilnosti. Na kraju izlaganja će biti predstavljen Repozitorij cjelovitih tekstova Instituta Ruđer Bošković – FULIR.

digitalni repozitoriji; institucijski repozitoriji; interoperabilnost; OpenAIRE infrastruktura

nije evidentirano