hrvatski

Improvizacijsko kazalište u nastavi

Rad sadržava povijesnu i teorijsku osnovu improvizacijskoga kazališta te se posebno bavi njegovom strukturom i smjernicama. Kako se moderno improvizacijsko kazalište dvadesetoga stoljeća, nastalo na baštini commedie dell'arte, razvilo na području Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država unutar sustava obrazovanja pod utjecajem Viole Spolin i Keitha Johnstona, tehnike improvizacije koje imaju vrlo široku praktičnu primjenu mogu se koristiti i u nekazališnom kontekstu kao dodatne aktivnosti integrirane u formalnu nastavu. U skladu s tim se metode improvizacijskoga kazališta povezuje s onima „kritičke pedagogije“, predstavljaju rezultati istraživanja koje povezuje tehnike improvizacijskoga kazališta s modificiranjem straha od javnoga nastupa, promatra improvizacijska komunikacija u sklopu „sustava usvajanja“ ili „prirodne komunikacije“ (Krashen) te se raspravlja proces i epistemička tipologija „poetike tijela“ (Lockford i Pelias, 2004.) koja podrazumijeva utjecaj tehnika improvizacije na razvoj cjelokupnoga ljudskoga bića te njegovih kognitivnih, afektivnih, fizičkih i vokalnih sposobnosti. Uz teorijsku podlogu rad također sadržava pregled vrsta i struktura improvizacijskoga teatra te kategorizaciju izlagačko-pripovjedačkih (narativnih) vježbi i „igara“, koje su izuzetno primjenjive u odgojno- obrazovnom kontekstu, na aktivnosti transformacije, asocijacije, nadogradnje, riječ- po-riječ i interakcije. Kako struktura vježbi i igara koje potiču usvajanje određene vrste gradiva te razvijaju izlagačke i pripovjedačke vještine dopušta automatsku prilagodbu između razine vlastitih vještina i težine zadatka, one su primjenjive u različitim odgojno-obrazovnim okruženjima s polaznicima različitih dobnih skupina. Kroz naglasak na aktivnu komunikaciju između sudionika, uporabu ljudske intuicije, spontanost i usredotočenost na zadatak, tehnike improvizacije djeluju opuštajuće i poboljšavaju međuljudske odnose unutar grupe. Kao takve potiču slobodni tjelesni i verbalni izričaj, pretvaraju „štetni“ u „poticajni“ strah te su uspješna psihološka i komunikacijska strategija u nastavi.

improvizacijsko kazalište ; Keith Johnstone ; Viola Spolin ; kazališne igre ; strah od javnog nastupa ; poetika tijela ; prirodna komunikacija

nije evidentirano