hrvatski

Akustičke posebnosti akuta u čakavskom, kajkavskom i staroštokavskom govoru

Suvremeno naglasno stanje u hrvatskim dijalektima poznaje tri uzlazna naglaska: kratkouzlazni i dugouzlazni, koji su novijega postanka, te akut koji je starijega postanka. Akut se pojavljuje u čakavskim, kajkavskim i staroštokavskim govorima, a naziva se "neoakut", "novi akut", "čakavski akut", "posavski akut" i "zavinuti". Dosadašnja istraživanja pokazuju da je čakavski akut u najvećoj mjeri sličan dugouzlaznome naglasku, ali je vidljiva razlika u tonu: akut ima velik raspon uzlaznosti tona i opisuje se kao skokovito uzlazan, a štokavski dugouzlazni naglasak ostvaruje se kao ravan ton. Akut se ostvaruje samo na jednom slogu, a uzlazni naglasci ostvaruju se visokim ravnim tonom koji se proteže na dva sloga. U radu su analizirana ostvarenja akuta u snimkama čakavskih (Pitve, Pučišća), kajkavskih (Đurđevac, Molve) i staroštokavskih govora (Bački Monoštor, Stari Mikanovci, Gundinci). U snimkama govora slušno su verificirane riječi u kojima se pojavljuje akut, a za akustičku analizu odabrane su riječi izgovorene u silaznoj jezgri u kojoj rečenična intonacija najmanje modificira leksički ton. Akuti su akustički analizirani u dimenziji smjera kretanja i raspona tona u naglašenom vokalu i odnosa tonske visine naglašenog i zanaglasnog sloga. Analiza pokazuje veliku raznolikost u ostvarenjima akuta kod pojedinih govornika i između govornika istog mjesnog govora. Akut se u čakavskim i staroštokavskim govorima ostvaruje većinom na jednom, naglašenom slogu, dok zanaglasni slog može biti nizak ili visok, a u kajkavskim je govorima zanaglasni slog većinom visok. Tijek tona u naglašenom vokalu vrlo je varijabilan, može biti ravan, silazan, uzlazan i silazno-uzlazan.

naglasni sustav; prozodija riječi; akut; hrvatska dijalektologija; čakavski; kajkavski; staroštokavski; hrvatski mjesni govori

nije evidentirano