hrvatski

Zdravstvena njega temeljena na dokazima

Zdravstvena praksa temeljena na dokazima (EBP) je sestrinska praksa koja koristi rezultate istraživanja kao temelj sestrinskih odluka, aktivnosti i interakcija s klijentom, a ima za cilj poboljšati praksu i ubrzati pacijentov oporavak. Po principima EBP-a svaka odluka u zdravstvenoj praksi mora biti utemeljena na dokazima iz kliničkih istraživanja. EBP je nastao je iz potrebe boljeg i bržeg povezivanja rezultata istraživanja sa sestrinskom praksom, a uslijed znatnog povećanja troškova zdravstvene zaštite tijekom posljednjih 20-ak godina. Njegova primjena postala je moguća tek razvojem tehnologije i pojavom elektroničkih baza podataka, a u praksi rezultira time da sestrinske aktivnosti postaju klinički relevantne, isplative i rezultiraju pozitivno za pacijenta. Daljnje prednosti su ujednačavanje sestrinskih postupaka u različitim sredinama, poticanje cjeloživotnog učenja, te razvoj sestrinstva u visoko profesionalnu djelatnost. Proces EBP-a sastoji se od pet koraka: identificiranje kliničkog problema, prikupljanje dokaza, evaluacija dokaza, primjena u praksi i evaluacija uvedenih promjena. Dokazi se razlikuju po kvaliteti, pa je tako razvijen rigorozan hijerarhijski sustav za njihovu evaluaciju koji se kreće od najkvalitetnijih sustavnih pregleda randomiziranih kontroliranih studija, pa do dokaza najmanje vrijednosti, a to su nesustavna klinička opažanja. Izazovi s kojima se sestre suočavaju u primjeni EBP-a prilično su zahtjevni. Poteškoće u primjeni su nedostatak vremena u svakodnevnoj praksi sestara, otpor prema promjenama, nedostupnost sestrinskih časopisa s mogućnošću uvida u cjelokupne tekstove, nedovoljni tehnički uvjeti za pretraživanje, nedostatak znanja i vještina za zadovoljavajući kritični pristup prema rezultatima istraživanja, te nepokrivenost brojnih područja sestrinske prakse kvalitetnim istraživačkim radom.

zdravstvena njega temeljena na dokazima; zdravstvena praksa temeljena na dokazima; sestrinstvo; istraživački rad

nije evidentirano