hrvatski

Obrazovne i psihologijske implikacije temporalne, međunarodne i međustrukovne stabilnosti procjena kreativno produktivne darovitosti kao ponašanja u djece i adolescenata

Jedna od glavnih svrha obrazovanja intelektualno iznadprosječnih učenika jest razvoj kreativne produktivnosti. Kad se kreativnost operativno definira kao manifestna ponašanja – uočavaju li je i procjenjuju li je različiti sudionici odgojno-obrazovnoga procesa na jednaki način? Prikupljeni početni skup samoinicijativnih produktivnih ponašanja (N = 253) osnovnoškolske djece u 2006. godini je procijenilo 19 profesora umjetničkih disciplina (Nž = 17 ; α = .95) i 13 profesora znanstvenih disciplina (Nž = 13 ; α = .93) na skali 0-4 koliko je svako ponašanje indikativno za kreativnost. U 2012. godini 9 školskih psihologa (α = .96) i u 2013. godini 15 specijalista za obrazovanje darovitih (ECHA) koji rade u Njemačkoj, Luksemburgu i Norveškoj (α = .93) razvrstalo je prošireni i dijelom kroz istraživanja revidirani skup ponašanja (N = 313) na sedam stupnjeva po indikativnosti za kreativnost. Skup iz 2006. i 2012/13. identičan je u 142 različitih ponašanja, za koja je izračunato visoko slaganje (r od .90 do .96) u procjeni kreativnosti od strane specijalista za obrazovanje darovitih, školskih psihologa i profesora (umj – znan). Time rezultati pokazuju da je kreativnost moguće operacionalizirati konkretnim ponašanjima uz visoko slaganje u funkciji vremena, struka i prostora, što je veliki pomak u istraživanju kreativnosti. Kreativnost je tako i obrazovno interpretabilna, transparentna (npr. dijete navede ponašanje Skladam instrumentalnu glazbu - glazbu koja se izvodi s jednim ili s više glazbenih instrumenata), a ponašanja je dodatno moguće vrjednovati na nizu karakteristika (npr. graduirano po potrebnom znanju, inteligenciji, složenosti, cijeni, motivaciji itd.). Konsenzusno definiranu kreativnost je moguće uvrstiti kao odgojno-obrazovne ciljeve u vremenski, prostorno i kompetencijski stabilan suradnički okvir za uravnoteženu ponudu vrsta aktivnosti djeci tijekom obveznoga obrazovanja. Rezultate je moguće koristiti u svrhu izrade odgojnih i obrazovnih ciljeva od blage do ekstremne kreativno-produktivne darovitosti u različitim područjima, a kroz ponudu npr. dobno, po složenosti i potrebnom znanju graduiranih područno specifičnih aktivnosti sukladnih individualnim interesima djece i adolescenata. Ovo istraživanje također nosi i značajne implikacije za suvremenu operacionalizaciju i mjerenje potvrđeno djelomične područne specifičnosti konstrukta kreativnosti (umjetnička, znanstvena i svakodnevna kreativnost).

kreativnost u djece i adolescenata; darovitost

nije evidentirano