Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Procjena regionalnog moždanog protoka jednofotonskom emisijskom kompjutoriziranom tomografijom u shizofrenih bolesnika nakon zamjene haloperidola risperidonom (CROSBI ID 386020)

Ocjenski rad | magistarski rad (mr. sc. i mr. art.)

Divošević, Sunčana Procjena regionalnog moždanog protoka jednofotonskom emisijskom kompjutoriziranom tomografijom u shizofrenih bolesnika nakon zamjene haloperidola risperidonom / Poropat, Mirjana (mentor); Zagreb, Medicinski fakultet u Zagrebu, . 2005

Podaci o odgovornosti

Divošević, Sunčana

Poropat, Mirjana

hrvatski

Procjena regionalnog moždanog protoka jednofotonskom emisijskom kompjutoriziranom tomografijom u shizofrenih bolesnika nakon zamjene haloperidola risperidonom

Obzirom na neujednačene stavove u pristupu i načinu praćenja shizofrenih bolesnika, nekonzistentnost nalaza regionalnog moždanog protoka prije a osobito nakon različitih vrsta antipsihotične terapije, te tek nekolicinu radova koji su pratili učinak risperidona na moždani protok, poglavito u usporedbi s haloperidolom te kod iste skupine bolesnika, cilj istraživanja bio je prvenstveno utvrditi korelaciju između nalaza SPECT-a u bolesnika koji su liječeni haloperidolom te nalaza SPECT-a nakon promjene terapije, tj. liječenja risperidonom, a potom izvršiti i korelaciju promjena simptomatologije i promjena perfuzije mozga uslijed različitih učinaka lijekova. U istraživanje je bilo uključeno 29 shizofrenih bolesnika koji su zadovoljili kriterije prema DSM-IV klasifikaciji psihijatrijskih bolesti. Svi su bolesnici bili na terapiji haloperidolom, kada je učinjena prva evaluacija simptoma pomoću ocjenske ljestvice za pozitivne i negativne simptome bolesti te generalnu psihopatologiju (PANSS), te učinjena prva jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija mozga (SPECT) na troglavoj IRIX gama kameri, prema standardnom protokolu, dvadeset minuta nakon intravenske primjene 1110 MBg (30 mCi) ethylcysteinate dimera, 99mTc-ECD-a. Tri mjeseca nakon zamjene haloperidola risperidonom ponovljeno je ocjenjivanje simptoma te učinjena druga SPECT studija. Analizirani su transverzalni, koronalni i sagitalni presjeci, a kvantitativna se analiza temeljila na simetrično postavljenim regijama interesa, njih ukupno 32, nad korteksom i bazalnim ganglijima u objema moždanim polutkama. Izvorne mjerne varijable su prosječni odnosi broja impulsa po pikselu za pojedinu regiju, računalski određeni iz pohranjenih snimaka prokrvljenosti mozga, te normalizirane sa srednjom vrijednošću broja impulsa u cijelom mozgu. Analiziran je intraindividualni odnos prokrvljenosti pojedinih regija mozga, tj. svaki je bolesnik bio sam sebi kontrola. Primijenjene su metode deskriptivne statistike, parametrijski (t-test) i neparametrijski (Wilcoxonov) test za utvrđivanje razlika, te Pearsonova korelacija za odnose simptomoatologije i moždanog protoka. Rezultati našeg istraživanja su ukazali na značajno kliničko poboljšanje shizofrenih bolesnika nakon zamjene haloperidola risperidonom, objektivizirano manjim zbrojem simptoma PANSS ljestvicom. Uz pozitivne simptome bolesti izraženije su se smanjili negativni simptomi te simptomi generalne psihopatologije, kao i učestalost i intenzitet ekstrapiramidnih nuspojava. Na temelju očekivanih vrijednosti frontalnog moždanog protoka te omjera između frontalnih i okcipitalnih regija, iako bez kontrolne skupine zdravih ispitanika, sugerirali smo postojanje hipofrontalnosti u naših bolesnika u obje SPECT studije. Nakon zamjene haloperidola risperidonom, prosječne su vrijednosti u frontalnim regijama nešto veće u usporedbi s prvom studijom, ali ne dosižu statističku znakovitost. Nađeno je statistički značajno smanjenje perfuzije u desnoj centralnoj regiji. Uočeno je povećanje perfuzije u području inferiorne temporalne regije obostrano, izraženije desno, te smanjenje perfuzije u području talamusa obostrano, također nešto izraženije na desnoj strani. U obje studije u većini regija nađena je desno-lijeva hemisferalna asimetrija, tj.veće vrijednosti moždanog protoka desno. Postoje brojne korelacije između simptoma bolesti i protoka u određenim moždanim regijama, koje su se promijenile uslijed liječenja risperidonom i kliničkog poboljšanja. Za skupinu pozitivnih simptoma utvrđena je negativna korelacija u oba ispitivanja s protokom u desnoj superiornoj okcipitalnoj i lijevoj superiornoj temporalnoj regji, na risperidonu uz dodatne negativne korelacije s desnom inferiornom parijetalnom i superiornom temporalnom regijom te lijevom superiornom frontalnom i inferiornom parijetalnom regijom, dok su se korelacije nađene tijekom terapije haloperidolom u desnoj centralnoj, superionoj parijetalnoj i inferiornoj okcipitalnoj regiji izgubile. U bolesnika na haloperidolu nije bilo statistički značajnih korelacija između ukupnog zbroja negativnih simptoma i moždanog protoka, dok se uz risperidon pojavila jedna znakovita negativna korelacija s desnom superiornom temporalnom regijom. Opći simptomi su negativno korelirali u prvoj studiji s protokom u desnoj centralnoj, parijetalnim regijama te superiorno okcipitalno, a lijevo s inferiornom parijetalnom i superiornom temporalnom regijom. Nakon risperidona broj korelacija je manji, tj korelacija je negativna s desnom inferiornom parijetalnom i superiornom temporalnom regijom, a pozitivna s područjem lijevog hipokampusa. Utvrđene su i promjene u korelacijama za pojedine simptome bolesti, i to u skupini pozitivnih za sumanutosti, halucinacije, ideje veličine i sumnjičavost, a u skupini negativnih i općih za poteškoće u apstraktnom mišljenju, osjećajno zaravnjenje i emocionalnu povučenost, reduciranu spontanost i stereotipne ideje, te psihomotornu usporenost. SPECT je od osobitog značaja jer omogućuje kvalitativnu i kvantitativnu informaciju o moždanoj funkciji. Usporedbom dviju SPECT studija u istog bolesnika na terapiji haloperidolom a potom risperidonom dobili smo uvid u promjenu regionalnog moždanog protoka tijekom vremena i ovisno o terapiji, dakle objektivnu evaluaciju medikamentozne terapije, što je od osobitog značaja u kliničkom radu, praćenju tijeka bolesti i donošenju odluke o načinu liječenja shizofrenih bolesnika. Kliničko poboljšanje bolesnika uz određeni lijek može se mjeriti promjenama u moždanom protoku i metabolizmu, a uočene promjene dalje pridonose razumijevanju patofizioloških aspekata bolesti. Istovremene promjene moždanog protoka i neuropsihološko poboljšanje mogu se interpretirati kao indikator učinkovitosti terapije. Evaluacija funkcijskih poremećaja važna je za racionalno liječenje i poimanje patogeneze bolesti. Potvrđene su sve znane prednosti terapije atipičnim spram liječenja klasičnim antipsihoticima, što je paralelno praćeno promjenama u regionalnom moždanom protoku. Isto je od osobitog značaja s obzirom na malo podataka u literaturi glede iste problematike te veliku nekonzistentnost nalaza. Uočili smo da su različiti simptomi bolesti povezani s disfunkcijom u različitim regijama mozga te imaju drugačije obrasce lateralizacije. Dakle, različite vrste antipsihotika s različitim mogućnostima blokiranja raznih vrsta receptora na različit način mijenjaju moždanu perfuziju, a psihopatološko poboljšanje i sam učinak lijeka mijenjaju korelacije između simptoma bolesti i protoka u pojedinim regijama mozga.

regionalni moždani protok; jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija; shizofrenija; PANSS ocjenska ljestvica; haloperidol; risperidon

nije evidentirano

engleski

Evaluation of regional cerebral blood flow using single photon emission computed tomography in schizophrenic patients after substitution of haloperidol by risperidone

nije evidentirano

regional cerebral blood flow; single photon emission computed tomography; schizophrenia; Positive nad Negative Syndrome Scale; haloperidol; risperidone

nije evidentirano

Podaci o izdanju

84

02.12.2005.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Medicinski fakultet u Zagrebu

Zagreb

Povezanost rada

Kliničke medicinske znanosti