hrvatski

Učinak pentadekapeptida BPC 157 na povratnu upalu sluznice jednjaka u štakora

Ispitali smo učinak gastroprotektivnih tvari ranitidina (125 mg/kg/dan) i sukralfata (725 mg/ kg/ dan), zatim kolestiramina (2.5 mg/kg/dan), pepida BPC 157 (125 ľg i 125 ng/kg/dan), vodene otopine HCl (2.78 mmol/l/dan) u modelu lužnatog refluksnog ezofagitisa štakora. Korištene su ženke Wistar štakora težine 200-250 gr. Ukupno je operirano 168 životinja, a perioperativna smrtnost je bila 18 %. Medikacija je primjenjivana u vodi za piće u prije navedenim koncentracijama, 24 h nakon kirurškog postupka i isto se primjenjivala neposredno do trenutka žrtvovanja životinja. Životinje su žrtvovane 7., 14. i 28. poslijeoperacijskog dana. Statistička analiza makroskopskih promjena vršena je u usporedbom (za svakog štakora) postotaka uzdužnog presjeka sluznice jednjaka koji zauzimaju: ulkus, hiperplazija i normalna sluznica. Mikroskopska analiza je još obuhvaćala i područja sluznice zauzeta regeneracijom. U obradi podataka korišten je program SFORM, tvrtke VAMS iz Zagreba. Težina oštećenja (ulkusa) se povećavala s vremenom izloženosti noksi, tako da su najveća oštećenja sluznice jednjaka nađene u životinja žrtvovanih 28. poslijeoperacijski dan. U ranom razdoblju( do 7 poslijeoperacijskog dana ), uočeno je zaštitno djelovanje u odnosu na kontrolu za sve tretirane agense. Zaštitno djelovanje 14. i 28. poslijeoperacijskog dana nalazimo samo u skupinama tretiranim mikrogamskom i nanogramskom dozom BPC 157. Dobiveni rezultati ukazuju na mogućnost primjene organoprotektivnih peptida u terapiji, inače na medikamentoznu terapiju rezistentnog lužnatog tipa ezofagitisa.

pentadekapeptid BPC 157; gastroprotektivna tvar; refluksni ezofagitis; štakori

nije evidentirano