hrvatski

Teška astma u djece

Astma u djece je složena heterogena bolest u kojoj važnu ulogu ima interakcija genetskih i okolišnih činitelja. Fenotip astme se mijenja tijekom razvojne dobi djeteta što zahtijeva kontinuiranu ponavljanu procjenu bolesti. Iako mnoga djeca dobro reagiraju na standarnu terapiju , značajan je udio (4, 5%) djece s „teškom astmom“ koja ne daju dobar odgovor na konvencionalno liječenje. Mnogi čimbenici doprinose težini astme , a to su: komorbiditeti, socioekonomski problemi, okoliš (npr. duhanski dim, alergeni i ostali štetni faktori), psihološki problemi te slab odgovor na primijenjenu terapiju. Teška astma se dijeli na „teško kontroliranu astmu“ i „ tešku astmu koja je rezistentna na terapiju“. Virusne infekcije, osobito rinovirus (RV) i respiracijsko sincicijski virus (RSV) mogu biti okidači za daljnji razvoj astme, a odgovorni su i za egzacerbacije astme . Oni oštećuju epitel bronha , a osobito je važno njihovon djelovanje na izlučivanje interferona beta (INF-β) i interferona gama (INF-y). Smatra se da je teška astma specifični tip astme, u malim dišnim putovima je povećan broj neutrofila uz izražene strukturne promjene. Prisutna je remodelacija dišnih putova s promjenama u plućnom epitelu, bazalnoj membrani, glatkim mišićima, krvnim žilama i mukoznim žlijezdama, što se očituje smanjenom plućnom funkcijom. Polimorfizam gena , osobito onih koji su uključeni u kortikosteroidni put (CHRH1 , corticotropin-realising hormone receptor 1) ima vaznu ulogu u teškoj astmi. Interakcija između polimorfizma gena i okoliša dovodi do ne- eozinofilne ili miješane eozinofilno/neutrofilne upale. Na temelju razumijevanja patofizioloških mehanizama preporuča se da liječenje djece s astmom bude specifičan za fenotip astme.

astma; dijete; fenotipovi; kortikosteroidi; teška astma

nije evidentirano