hrvatski

Jezične posuđenice Ljerke Antonić

U članku se najprije navode rezultati istraživanja zastupljenosti germanizama u govoru današnjih Osječana i stupnja razumijevanja ranije upotrebljavanih germanizama kad je hrvatski govorni jezik Osječana bio pod snažnim utjecajem njemačkog jezika. U nastavku se daje osvrt na jezične posuđenice u kolumnama osječke novinarke Ljerke Antonić, objedinjenim u knjizi „Klamerica esekerska“. Posuđenice su transferirane iz više jezika u hrvatski, najzastupljeniji su germanizmi. Prvu grupu čine riječi koje su se posve odomaćile u osječkom govornom jeziku ( amper, ganjak, haustor, štramplice, dinstati, heklati, faliti i mnoge druge). Neke od njih govornici i ne osjećaju kao strane riječi. Za brojne posuđenice te grupe ne postoje hrvatski nadomjesci (cedulja, cipele, kiosk, šupa, takt) ili su iz nekih razloga preslabi da bi ih potisnuli u govornom jeziku (šaraf – vijak, zavrtanj, sajla – čelično uže, lungić/lungenbratna – pisana pečenka, pisanica) . Posuđenice duge grupe Antonić samo na trenutak ugošćuje da bi razbila monotoniju jezičnog izraza. Za njih nema nikakvog izgleda da se ukorijene u jeziku domaćinu, da osvoje i druge govornike jer za ono što one označuju postoje ustaljeni hrvatski izrazi, ali su u danom kontekstu dobrodošle kao potsjetnik na vrijeme kad su ih upotrebljavali kao elemente svog materinskog govornog jezika ili dijalekta pripadnici njemačkog dijela osječkog stanovništva. Od njih su jedne nježno prilagođene samo hrvatskom pravopisu i fonološkom sustavu “faširtes” (kosani odrezak), „iberzecung“ (prijevod), “cimer” (soba), „cum bajšpil“ (na primjer). S drugima se autorica poigrava dodajući, primjerice, množinskom izvornom obliku hrvatske nastavke za množinu kao što je to slučaj s oblikom „kinderi“ (nj. Kinder ‘djeca’ + -i) ili stvarajući od njemačke riječi hrvatskim sufiksom hibridnu tvorenicu istog značenja kao u jeziku izvoru: „kindoš“ (nj. Kind ‘dijete’ + hr. -oš), „apfelica” (nj. Apfel ‘jabuka’ + -ica). Treću podgrupe tvori vica radi prema ustaljenim obrascima hrvatskog jezika, npr. šnapsica (< šnaps ‘rakija’ + -ica) ‘rakijica’, četvrtu prema njemačkom tvorbenom modelu, primjerice „gešmek“ (schmecken ‘prijati’) ‘fino jelo’ – prefiksalna tvorenica koja u obliku “Geschmeck” ne postoji u njemačkom jeziku. Izvedena je njemačkim prefiksom ge- od glagola schmecken (prijati) po uzoru na nj. „gebek” (Gebäck < backen peći) ‘pecivo’. S istim ciljem nastale su iz latinske prijedložne fraze in vino veritas imenice „invinoveritas” ‘vino’ ( bure puno bijelog invinoveritasa) i „vinoveritas” ‘pijano stanje’ (razbijali su mu gitaru u vinoveritasima). Nakon uvodnog dijela sijedi popis 397 posuđenica, od toga 319 iz njemačkog jezika, 14 iz francuskog, 13 iz latinskog, 12 iz talijanskog, 19 iz mađarskog, 9 iz engleskog, 5 iz turskog, 4 iz grčkog i po jedna iz španjolskog i arapskog jezika. Uz svaku posuđenicu nalazi se podatak iz kojeg je jezika ili jezične varijante transferirana i koje je značenje pritom preneseno u hrvatski jezik. Kad se značenje posuđenice razlikuje od značenja izvorne riječi, navedeno je u zagradi značenje u jeziku davatelju. Osim upućivanja na izvorni jezik naveden je i podatak o stilskoj pripadnosti unesenog elementa.

jezične posuđenice, hrvatski jezik, njemački jezik, ostali jezici, jezik davatelj, jezik primatelj, tvorba riječi

nije evidentirano