hrvatski

Arhitekt Otto von Hofer i plemićka obitelj Vranyczany-Dobrinović

Tijekom posljednjih desetljeća 19. stoljeća, osobito Regulatornom osnovom iz 1887., definiran je izgled zagrebačkoga Donjega grada. Unutar pravilnoga rastera ulica upisan je i niz perivoja koji će formirati tzv. Zelenu potkovu, mjesto za "društvenu prezentaciju i reprezentaciju". Na Zelenoj potkovi izgrađene su reprezentativne javne zgrade: palača Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Umjetnički paviljon, Zagrebačko sveučilište, Narodno zemaljsko kazalište... Uz rub perivojnoga okvira podignute su zgrade suda, različitih banaka, kulturnih i gospodarskih društava, ali i gradske palače hrvatskoga plemstva i bogatih građana. Najveći broj javnih zgrada izveden je prema nacrtima stranih arhitekata, dok su privatne zgrade gradili domaći arhitekti ili asimilirani stranci. Iznimku od takve prakse predstavljaju tri stambene zgrade braće Vranyczany-Dobrinović, koje su projektirane u bečkome atelijeru Carla von Hasenauera. Trojica baruna Vranyczany- Dobrinović – Ljudevit (Ludwig), Dragan (Carl) i Vladimir – pripadnici tzv. karlovačke grane obitelji – sinovi su, odnosno nećaci braće Nikole i Ambroza Vranyczanyja, koji su bili politički i gospodarski izuzetno aktivni sredinom 19. stoljeća. Politički angažman i veze s bečkim dvorom osigurali su Ambrozu i Nikoli Vranyczanyju značajna poznanstva u prijestolnici Dvojne monarhije, kao i veze s umjetničkim krugovima. Svjesni važnosti "simboličkoga kapitala" braća Vranyczany-Dobrinović izgradili su u Karlovcu tijekom 1869. i 1870. za svoje obitelji zgrade visoke arhitektonske vrijednosti – palaču na Zrinjskom trgu i obiteljski mauzolej na groblju Dubovac. Autor tih zgrada dosad je bio nepoznat. Na temelju komparacije sa zgradama nastalima u isto vrijeme u Zagrebu i Novskoj, te uz pomoć nedavno otkrivenih biografskih podataka, predložena je atribucija dvaju karlovačkih objekata Franji Kleinu, arhitektu koji je iz Beča doselio u Hrvatsku 1851. Potomci Ambroza i Nikole Vranyczanyja težište su svojega djelovanja premjestili s politike na mecenatstvo, a s gospodarskoga na karitativni rad. Zahvaljujući vezama prethodne generacije, oni su se kretali među pripadnicima bečkoga visokoga plemstva i prijateljevali s članovima carske obitelji, te su u Zagreb prenijeli i bečke modele stanovanja i življenja. Palače Ljudevita, Dragana i Vladimira Vranyczany- Dobrinovića projektirao je Hasenauerov mladi suradnik Otto von Hofer. Dvije su palače izgrađene na Zelenoj potkovi, a jedna u njezinoj neposrednoj blizini. U mjestu Laduč nedaleko Zagreba Hofer je projektirao vilu za baruna Vladimira Vranyczanyja. Prvi Hoferov zagrebački projekt stambena je zgrada Dragana Vranyczanyja na Zrinjevcu, najstarijem trgu Zelene potkove. Projekt iz 1878. predviđa izgradnju ugrađene stambene trokatnice, u kojoj bi na Bel étage-u bio stan vlasnika, dok bi se ostali, manji stanovi iznajmljivali. Kako je Dragan Vranyczany, do tada nastanjen u Karlovcu, odustao od trajnoga ili dužega boravka u Zagrebu, odustao je i od Hoferova projekta, a najamnu stambenu zgradu s posuđenim brojnim Hoferovim rješenjima dovršio je zagrebački graditelj Ferdo Kondrat. Ipak, usporedbom zgrade na Zrinjevcu sa stambenim zgradama atelijera Carla von Hasenauera otkriva se visoki stupanj sličnosti s bečkom palačom grofova Lützow, koju je Hasenauer projektirao 1870. godine. Tijekom 1881. nastali su projekti stambene zgrade Ljudevita Vranyczanyja također na Zelenoj potkovi, tj. na uglu Strossmayerova trga i Hebrangove ulice, te vile Vladimira Vranyczanyja u Laduču kod Zagreba. U prvim novinskim napisima o izgradnji palače Ljudevita Vranyczanyja kao autor projekta spominje se Carl von Hasenauer i nabrajaju se specifični elementi u oblikovanju eksterijera palače, osobito "porticus na uglu". Na nacrtima palače potpis je Otta von Hofera, no Hasenauerov "potpis" – pomno raščlanjen i bogato ukrašen glavni ulaz srodan onome na bečkome Neue Burgu – također je izveden. Vlasnik palače Ljudevit Vranyczany bio je jedan od najistaknutijih pripadnika zagrebačkoga visokoga društva, veliki mecena i kolekcionar, te je posebnu pažnju potrebno posvetiti i uređenju interijera njegova doma, smještenoga na prvome katu. Prostorije za društvenu reprezentaciju ukrasio je elegantnim bijelo-zlatnim štukaturama, tipičnima za domove prijestolničke aristokracije, bečki kipar Reinhold Völkel. Privatne prostorije barunove i one u kojima će primati uži krug prijatelja uređene su u makartovskom duhu, s mnoštvom buketa s perjem, orijentalnim stolićima, perzijskim tepisima, plišanim draperijama, dijelovima vojnih oklopa i živopisnim ukrasnim sitnicama. Vila Vladimira Vranyczanyja u Laduču koncipirana je kao kompaktan volumen, koji se svojim stražnjim, sjevernim pročeljem otvara prema perivoju. Središte vile predstavljalo je raskošno stubište na koje se nastavljao atrij s arkadama i galerijama, a u glavnom i bočnim krilima bile su smještene zajedničke obiteljske prostorije, sobe za goste, poslugu i spavaonice obitelji. U oblikovanju eksterijera Hofer je "posudio" neke elemente slavne Hermesville koju je za caricu Elizabetu u isto vrijeme projektirao Hasenauer: elegantne pergole od kovanoga željeza, mansardne krovove u duhu arhitekture francuskoga manirizma. Nažalost, Hoferov je projekt znatno reduciran, a vilu u Laduču od epiteta prosječnoga ostvarenja "spašava" uređenje interijera, čiji su neki izvorni dijelovi sačuvani do danas. Posljednji Hoferov zagrebački projekt gradska je palača Vladimira Vranyczanyja, smještena tek blok zapadnije od palača njegove braće na Zelenoj potkovi. Jednokatnica na uglu Berislavićeve i Gajeve ulice projektirana je 1888. godine u duhu rimske visoke renesanse. U prizemlju su smješteni stanovi za iznajmljivanje, a na cijelom prvom katu živjela je vlasnikova obitelj. Ukupno četiri projekta za braću Vranyczany predstavljaju na zagrebačkom području najkvalitetnije primjerke tipične bečke stambene arhitekture posljednjih desetljeća 19. stoljeća. Njihovoj vrijednosti pridonosi i činjenica da su nastali u jednome od najaktivnijih atelijera tzv. Ringstrasse-epohe [Ringstrassenzeit], a njihov glavni autor Otto von Hofer očito je elemente eksterijera "posuđivao" od svojega poslodavca Carla von Hasenauera, uz Schmidta, Ferstela i Hansena jednoga od "baruna- arhitekata" historicističkoga Beča.

historicizam ; Otto von Hofer ; obitelj Vranyczany-Dobrinović ; Zagreb ; Laduč

nije evidentirano