hrvatski

Važnost kartiranja prijelaznih litofacijesa u analizi slabopropusnih ležišta kao vrste nekonvencionalnih

Nekonvencionalna ležišta ugljikovodika su skupina nekoliko podvrsta takvih akumulacija ugljikovodika. Jedna od najbrojnijih po zemljopisnom rasprostiranju, volumenima i mogućnosti nastanka su slabopropusna klastična ležišta. Njihova važnost izvire od toga što će gotovo svako klastično ležište, posebice pješčenjačko, gotovo uvijek imati razvijen litoloških prijelaz prema nepropusnim litofacijesima bočno od ležišta, ali i okomito prema krovini. Nepropusne stijene predstavljaju izolatore takvoga klastičnog ležišta u kojima je prirodni protok fluida zaustavljen, što zbog kapilarnih sila, što zbog tlačne ravnoteže. Slabopropusni litofacijesi mogu biti dijelom „konvencionalnog“ ležišta u kojima će se vremenom iskazati razlike u propusnosti, a time i ukupnoj proizvodnji koja dolazi iz njega. Međutim, takvi litofacijesi, u slučajevima veće, kompleksnije strukture, poput antiklinorija, te povoljnog položaja kontakta ugljikovodika i slojne vode ispod nekoliko točaka prelijevanja, mogu biti rubni dijelovi postojećih ležišta sa zasebnom hidrodinamikom, a ponekad čak i zasebna satelitska ležišta. Zbog svega toga vrlo je važno poznavati metode kojima se takvi litofacijesi, te njihovi prijelazi prema dobropropusnim i nepropusnim dijelovima, mogu uspješno i relativno precizno kartirati. Neki primjeri takvog kartiranja već su načinjeni u gornjomiocenskim pješčenjačkim ležištima unutar Savske depresije.

prijelazni litofacijesi; ležišta ugljikovodika; neogen; Savska depresija; Hrvatska

Pozvano predavanje dio je programa popularizacije geomatematike na projektu „Razvoj geomatematičkih metoda za analizu neogenskih taložnih okoliša hrvatskoga dijela Panonskoga bazenskog sustava“ (voditelj T. Malvić). Financijsku potporu projektu dalo je Sveučilište u Zagrebu kroz program „Potpora istraživanjima 2“ tijekom 2013. godine.