hrvatski

Genetički preinačene kulture u zaštiti bilja

Tijekom posljednjih godina genetičko inženjerstvo razvilo se je do tog nivoa da su nam danas dostupne različite genetičke modifikacije. Tehnike prenošenja gena u biljke omogućuju prijenos željenih gena različitog podrijetla a da se pri tome ne mijenja kakvoće kultivara dotične vrste. Ta svojstva se, primjenom ove tehnike, postižu znatno brže u odnosu na klasičnu selekciju. Pri tome je veoma značajno da se genetičkim inženjerstvom mogu postići preinake koje nam klasičnim križanjem nisu dostupne. Pored indirektnih metoda prijenosa gena pomoću bakterija iz tla Agrobacterium tumefaciens, poznate su i neposredne gen-transfer metode kao npr. kemijsko tretiranje s PEG ili upucavanje gena pomoću genske puške i dr. Sedam genetički preinačenih biljaka: soja, kukuruz, pamuk, uljana repica (kanola), krumpir, tikvice i papaja, bile su uzgajane u svijetu tijekom 1999. godine. Vodeće zemlje, s gledišta zasijanih površina, bile su SAD sa 28, 7 mil. ha (72%), Argentina sa 6, 7 mil. ha (17%) i Kanada sa 4 mil.ha (10%). Devet preostalih zemalja posijale su nešto više od 0, 3 mil. ha, što je iznosilo samo 1% ukupnih površina. Osnovne preinake uglavnom su u dvije usporedne godine bile slične. Kulture tolerantne na herbicide bile su zasijane na 71% površina u 1998. i 1999. godini. Površine kultura otpornih na insekte smanjene su sa 28% iz 1998. na 22% u 1999. godini. Površine zasijanih kultura istovremeno otpornih na insekte i tolerantnih na herbicide, povećane su sa 1% na 7%. Na biljne viruse tolerantne kulture (kukuruz, tikvica, papja) zauzimale su samo 1% površina.

prijenos gena u biljke ; kulture otporne na herbicide ; insekte ; biljne viruse

nije evidentirano