hrvatski

Zastupstvo u rimskom pravu

Rimsko pravo nije nikada, u načelu, prihvatilo ideju o neposrednom zastupanju. Ipak, širenjem Rimskog Carstva uvođenje nekih oblika zastupanja postalo je neizbježno, a omogućeno je tijekom klasičnog razdoblja djelatnošću pretora putem tzv. actione adiecticiae qualitatis, actiones utiles (nastalih po uzoru na actiones institoria i exercitoria). Od vremena Severa preko slobodnog procuratora mogao se steći posjed,a time i vlasništvo alieno nomine. Nastale iznimke Justinijanovo pravo je zadržalo i proširilo na realne i konsenzualne kontrakte.

zastupstvo; rimsko pravo

nije evidentirano