hrvatski

Obilježja modela kombinirane socijalne politike u pružanju socijalnih usluga u Hrvatskoj

U disertaciji se bavi pitanjem razvoja pluralizma socijalnih usluga i u tom smislu specifične uloge neprofitnih organizacija – privatnih ustanova kao pružatelja socijalnih usluga. Pluralizam se prepoznaje kao okvir modernizacije socijalnih država, koja podrazumijeva promijenjenu ulogu države u pružanju socijalnih usluga i prenošenje dijela njenih funkcija na privatne organizacije, uključujući neprofitne organizacije. U radu se kao konceptualno-teorijski okvir koristi model kombinirane socijalne politike (welfare mix), nastao u razvijenim europskim zemljama, a koji se ovdje primjenjuje na slučaj Hrvatske, pri čemu se ističu i problematiziraju specifičnosti zajedničkog nasljeđa bivših socijalističkih zemalja, kao i specifični uvjeti razvoja socijalnih sustava i neprofitnog sektora u Hrvatskoj, u razdoblju nakon tranzicije. Obilježja modela kombinirane socijalne politike istražuju se preko četiri dimenzije: promjene u diskursima, odnosno dominantnim idejama, financiranje usluga, regulacija te okvir pružanja usluga, i to na primjerima dviju politika: uslugama predškolskog odgoja i obrazovanja te institucionalne skrbi za starije. Rad se temelji na kvalitativnom istraživanju, a kao istraživačke metode korišteni su polu-strukturirani intervjui s ključnim dionicima izabranih privatnih ustanova (vrtići i domovi za starije i nemoćne) te s drugim stručnjacima i donositeljima politika. Kao sekundarna građa analizirani su zakoni, strategije i drugi relevantni dokumenti kojima se uređuje djelovanje neprofitnih organizacija te izabrana područja istraživanja. Glavni nalazi istraživanja upućuju na izostanak socio-političke orijentacije prema jačanju kombinirane socijalne politike. Privatne ustanove u analiziranim područjima politika razvijaju se kao odgovor na nepodmirenu potražnju za uslugama te djeluju u sustavima bez jasno definirane uloge različitih sektora i dionika u pružanju usluga. S obzirom na analizirana obilježja financiranja, regulacije i pružanja usluga ne može se govoriti o značajnijoj razvijenosti kombinirane socijalne politike, koja bi se temeljila na procesima hibridizacije sustava, načelima su-vladavine i su-proizvodnje usluga, civilnosti i posredničke uloge neprofitnih organizacija. Ovisnost o prijeđenom putu koristi se kao jedno od ključnih objašnjenja obilježja kombinirane socijalne politike, pri čemu se prepoznaje utjecaj socio-kulturnog nasljeđa, koji se ogleda u dominantnoj ulozi države te nepovjerenju države, drugih dionika i građana u privatne inicijative u socijalnim uslugama. Pokazuje se kako privatne ustanove nastaju više kao rezultat individualne poduzetničke inicijative, koje su bliske logici tržišnog djelovanja, a manje kao rezultat aktivnosti organizacija civilnog društva.

kombinirana socijalna politika; socijalne usluge; neprofitne organizacije; privatne ustanove; predškolski odgoj i obrazovanje; skrb za starije i nemoćne; Hrvatska

nije evidentirano