hrvatski

Opća obilježja rimskog kaznenog prava u razdoblju kraljevstva (754-509.g.pr.n.e.)

Autorica u radu određuje kaznenopravni pojam i sadržaj zabranjenih ponašanja te karakter i svrhu kažnjavanja u najstarijem razdoblju rimske ustavno-političke i pravne povijesti, razdoblju kraljevstva. Temelj istraživanja čine odredbe Leges regiae kao i drugi relevantni povijesno-pravni izvori (Livije, D. Halikarnaški, Fest, Cicero itd.). U kontekstu ograničenog stupnja razvijenosti tadašnje kaznene represije autorica razlikuje, s jedne strane, nedopuštena ponašanja kojima se narušava pax deorum pri čemu načini smirivanja bogova varijaju između saceriteta (consecratio) ili žrtvenog usmrćenja (deo necari) za teže povrede i prinošenje žrtve pomirnice (piaculum) za blaže povrede, a s druge strane, nedopuštena ponašanja kojima se ugrožava rimska zajednica shvaćena kao vojno organizirani populus pri čemu su prepuštena kraljevoj neograničenoj moći prisile (coercitio) izraženoj putem dekapitacije (virgis caedere et securi percutere). Analizirajući posebice poena cullei predviđenu za veleizdaju (perduellio), autorica naposljetku ističe dominantnu ulogu kazni sakralno-ekspijatornog karaktera, ali i značajnu prisutnost kazne laičko-osvetničkog karaktera.

rimsko pravo; kazneno pravo; razdoblje kraljevstva; leges regiae; pax deorum; consecratio; deo necari; piaculum; smrtna kazna; poena cullei; suspensio

nije evidentirano