hrvatski

Stečaj: okvir za malverzacije, ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja?

Cilj je ovoga rada ukazati na praktične probleme u stečajnim postupcima prikazom rezultata terenskog istraživanja zaključenih stečajeva, kako bi stečajni postupak kvalitetnije ispunjavao svoje ciljeve. Istraživanje je izvedeno na uzorku od 30 stečajeva većih dioničkih društava s područja Slavonije i Baranje, a provedeno je u Trgovačkom sudu u Osijeku, Državnom arhivu u Osijeku, Državnom arhivu u Vukovaru (Arhivski sabirni centar u Vinkovcima) i regionalnom uredu Financijske agencije. U radu su prikazane i srednje vrijednosti trajanja stečajnog postupka, razine namirenja vjerovnika i visine novčanih nagrada stečajnih upravitelja. Rezultati istraživanja pokazuju da je praktična provedba stečajeva često u koliziji sa zakonski definiranim ciljevima stečajnog postupka. Stečajni upravitelji često su neuredni pri vođenju poslovne dokumentacije i imaju mogućnost u troškove postupka ugraditi rashode čija namjena nije jasna, a u postupcima nije neuobičajeno promatrati izigravanje volje vjerovnika. Stoga je potrebno unaprijediti transparentnost stečajnog postupka kako bi se vjerovnici namirivali u većoj mjeri, odnosno kako bi dužnik imao bolje izglede za opstanak.

stečaj; stečajni upravitelj; vjerovnici; povjerenje; pronevjera

JEL klasifikacija: G33, D73, K22, K42 Abstract: The aim of this paper is to draw attention to practical problems in bankruptcy procedures in Croatia by displaying results of the field research of closed bankruptcy cases, to eliminate deep-rooted shortcomings of the bankruptcy system, and to improve fulfilment of bankruptcy purposes. The research was performed on a sample of 30 bankruptcy cases of larger public liability companies in Eastern Croatia, and was carried out at the Commercial Court in Osijek, State Archive in Osijek, State Archive in Vukovar (subsidiary in Vinkovci), and at the Financial Agency. The results exhibit average quantitative indicators of duration of bankruptcy procedures, proportions of creditor settlements, and remuneration of insolvency practitioners. The results show that events which are not in line with the purposes of bankruptcy happen frequently. Insolvency practitioners often do not keep business books in order and have the ability to embed unclear expenditures as costs of the bankruptcy procedure. It is not unusual to observe elusion and manipulation of creditors’ intentions. It is therefore necessary to improve transparency of bankruptcy procedure