hrvatski

Shizofrenija i/ili narkolepsija: Diferencijalno dijagnostički i terapijski problem

Shizofrenija je psihički poremećaj karakteriziran različitim pozitivnim, negativnim, afektivnim, kognitivnim i agresivnim simptomima i u većini slučajeva ima kroničan i onesposobljavajući tijek. Narkolepsija je neurološki poremećaj koji se u klasičnom obliku prezentira tetradom kliničkih simptoma- katapleksijom, hipnagognim halucinacijama, atakama dnevnog spavanja i paralizom spavanja. Iako narkolepsija ima znatno manju prevalenciju od shizofrenije, u pojedinim slučajevima simptomi se ovog poremećaja mogu značajno preklapati sa simptomima shizofrenije. U ovom radu donosimo različitosti i sličnosti između narkolepsije i shizofrenije u kontekstu kliničke slike, dijagnostičke obrade i liječenja. Prikazujemo bolesnicu u dobi od 34 godine koja se kontinuirano psihijatrijski liječi od siječnja 2013. godine. Prije toga je, tijekom adolescencije, ambulantno psihijatrijski pregledana u jednom navratu zbog učestalih noćnih mora udruženih s vidnim halucinacijama. Zbog istih smetnji tijekom 2003. godine obrađivana je neurološki u Centru za poremećaje spavanja i postavljena je dijagnoza narkolepsije (cjelonoćno polisomnografsko snimanje, test multiple latence usnivanja, HLA tipizacija) te preporučeno uvođenje modafinila uz triciklički antidepresiv, što bolesnica nikada nije uzimala. Smetnje su spontano regredirale i opet se intenzivirale tijekom 2012. godine. Tada je u kliničkoj slici bilo i obilje psihotičnih elemenata u vidu fenomena „čitanja misli“, progonstvenih sumanutosti, ideja odnosa i raznih drugih bizarnosti, slušnih obmana osjetila, vrlo živopisnih vidnih halucinacija, bezvoljnosti, gubitka inicijative, kognitivne reduciranosti s posljedičnom disfunkcionalnosti na svim razinama. Simptomi atenuirane psihoze bili su prisutni više od 6 mjeseci, a aktivna faza bolesti bliže 2 mjeseca. Bolesnica je hospitalizirana (15.01-25.03.2013. godine) i učinjena je dijagnostička obrada koja je isključila dijagnozu narkolepsije i potvrdila dijagnozu psihotičnog poremećaja (vjerojatno shizofrenije). U skladu s postavljenom dijagnozom aplicirana je antipsihotična terapija kojom se uspostavila simptomatska i funkcionalna remisija bolesti. Spektar simptoma u oba ova stanja, kao u ovom slučaju, zbog preklapanja može voditi u pogrešno dijagnosticiranje narkolepsije kao shizofrenije, ali i obrnuto, što nužno zahtjeva odgovarajuću dijagnostičku obradu. U ovom slučaju dijagnoza shizofrenije je postavljena tako što se isključila dijagnoza narkolepsije jer za shizofreniju ne postoji patognomoničan test ili dijagnostička metoda. Tako npr. u narkolepsiji 85% oboljenih ima pozitivan HLA DQB1*0602, a u etiologiju shizofrenije smatra se da je involvirano preko 20-ak susceptibilnih gena. Isto tako, terapijski pristup liječenju ovih poremećaja je potpuno dijametralan. Dok se shizofrenija liječi antipsihoticima, narkolepsija se liječi psihostimulansima. To ima krajnje nepovoljan učinak na postojanje komorbiditeta ovih dvaju stanja, što je u jednom trenutku bilo otvoreno pitanje, sve dok nije učinjen test multiple latence usnivanja (MSLT) kojim se nisu zadovoljili kriteriji za narkolepsiju.

shizofrenija; narkolepsija

nije evidentirano