Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 694398

Jezična i izvajezična obilježja političkih govora: Analiza slučaja bivšeg hrvatskog predsjednika Vlade Ive Sanadera


Božić Lenard, Dragana; Tanasić Nevena
Jezična i izvajezična obilježja političkih govora: Analiza slučaja bivšeg hrvatskog predsjednika Vlade Ive Sanadera // Days of Ivo Škarić/Dani Ive Škarića / Runjić-Stoilova, Anita ; Varošanec-Škarić, Gordana (ur.).
Postira, Hrvatska: Croatian Philological Association, 2014. str. 35-38 (predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, ostalo)


Naslov
Jezična i izvajezična obilježja političkih govora: Analiza slučaja bivšeg hrvatskog predsjednika Vlade Ive Sanadera
(Linguistic and Extralinguistic Features of Political Speeches: A Case Study of the Former Croatian Prime Minister Ivo Sanader)

Autori
Božić Lenard, Dragana ; Tanasić Nevena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Days of Ivo Škarić/Dani Ive Škarića / Runjić-Stoilova, Anita ; Varošanec-Škarić, Gordana - : Croatian Philological Association, 2014, 35-38

ISBN
978-953-296-082-2

Skup
Second International Conference on Rhetoric/ Druga međunarodna konferencija o retorici

Mjesto i datum
Postira, Hrvatska, 23.4.-26.4.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Ivo Sanader; kritička analiza političkoga diskursa; retoričke strategije; neverbalna komunikacija; verbalna komunikacija
(Ivo Sanader; political discourse analysis; rhetorical strategies; nonverbal communication; verbal communication)

Sažetak
Retorika je, kao umijeće javnoga govorenja, a samim time i umijeće uvjeravanja, proučavana i poučavana od davnina. Neovisno o brojnosti definicija, bit se istih može svesti na dvije riječi – sposobnost i vještina. Često se postavlja pitanje je li govorništvo talent ili vještina, a točan je odgovor zapravo kombinacija talenta i vještine. Imajući na umu da je retorika „moć uvjeravanja“, a politika je najvećim dijelom upravo to, sposobnost njezinih aktanata da uvjere i pridobiju ljude ne bi li dospjeli na vlast i borili se za opće dobro, politički diskurs nesumnjivo je najzanimljiviji kada je riječ o retorici i upravo to bit će predmetom bavljenja ovoga rada. No, valja naglasiti kako se u radu ne analizira svaki aspekt političkoga diskursa, već mu se prilazi iz perspektive analize govora jednoga predstavnika toga diskursa ; točnije, riječ je o bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu. Budući da Sanader slovi za jednog od najboljih retoričara među političarima, izabran je kao reprezentativni primjerak političkoga diskursa. Cilj je rada analizati jezične i izvanjezične osobitosti Sanaderovih govora te pritom, uvažavajući relevantnu pragmalingvističku i kognitivnolingvističku teorijsku, ali i recentnu primijenjenu literaturu, izvesti zaključak o opravdanosti te tvrdnje. Nadalje, govori uvršteni u analizu audiovizualni su zapisi preuzeti s internetske stranice www.youtube.com te su žanrovski ograničeni na predizborne političke govore sa sjednica sabora Hrvatske demokratske zajednice, na čelu koje je bio proučavani subjekt, a datiraju iz predizborne 2007. godine. S obzirom na audiovizualnu prirodu izvora, proučavane su osobitosti neverbalne komunikacije Ive Sanadera (govor tijela, mimika, pokreti ruku, stanke, proksemički znaci, zvukovi te korištenje tehničkih pomagala) nakon čega se izveo zaključak o vrlo uspješnome, odmjerenome i pomno isplaniranome korištenju neverbalnih znakova komunikacije te usklađenosti tih znakova s verbaliziranim sadržajima. Uzimajući u obzir činjenicu da je neverbalna komunikacija, prema istraživanjima američkoga Mehrabian instituta, zaslužna za 55% stvaranja dojma i prenošenja poruke, već samom neverbalnom komunikacijom proučavani subjekt opravdava epitet vještoga političkoga govornika. Osim izvanjezičnih osobitosti, proučene su retoričke strategije koje koristi Ivo Sanader, a iste uključuju uporabu metafora, metonimija, prolepse, ponavljanja, retoričkih pitanja, uporabe zamjenica i personalizacije u govoru nakon čega je zaključeno da, s obzirom na jednostranački orijentirani auditorij, Ivo Sanader nastoji s jedne strane, stvoriti dojam prizemnoga čovjeka kojega vodeća funkcija u stranci ne mijenja stvarajući dojam bliskosti i unutarstranačke sloge, dok s druge strane, mijenjanjem uporabe lične zamjenice „mi“ u „ja“, pokazuje sigurnost u sebe i svoj nepobitni autoritet. Također, dovitljivim metaforama razbija osjećaj monotonije, a sve upotpunjuje patroniziranjem oporbenih protivnika. Konačno, proučena je i govorna razina nakon čega je zaključeno da proučavani subjekt izvrsno kontrolira svoj glas. Drugim riječima, uz izvrsnu dikciju, pomno upotrebljene retoričke strategije i samouvjerenu, no nepretencioznu neverbalnu razinu komunikacije, nameće se zaključak da proučavani subjekt Ivo Sanader opravdava epitet izvrsnoga hrvatskog političkog govornika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Osijek

Autor s matičnim brojem:
Dragana Božić Lenard, (337065)