hrvatski

Proces globalizacije, demokracija i razvojne šanse Republike Hrvatske

Uz proces globalizacije (ili kako bi ga mogli drugačije nazvati: integralizacije) gotovo uvijek se spominje i regionalizacija kao proces koji kao da slijedi iz same globalizacije. Mada se na prvi pogled može činiti kako su globalizacija i regionalizacija dva po smjeru kretanja suprotna procesa, oni se u pravilu spominju kao komplementarni, te se pretpostavlja da ako je globalizacija na djelu (ako se ona dešava, odvija) onda se nužno podrazumijeva i regionalizacija kao nužni korelat globalizaciji. Postavlja se pitanje da li je "zapadna globalizacija" jedna nova viša faza u razvoju sustava "moderne demokracije", ili je ona neko revolucionarno "novo doba", koje u biti mijenja sam taj sustav? Kako gledati na globalizaciju kroz prizmu osnovnih načela i zahtjeva koje postavlja sustav moderne demokracije? Sveobuhvatna analiza koja bi pretendirala dati odgovore na ta pitanja morala bi obraditi mnoge aspekte, međutim mi ćemo se ograničiti na problem interdržavne regionalizacije globaliziranog Svijeta, koja bi via vacti dovela do redefinicije postojećeg sustava "država-nacija", i stvorila jedan novi anacionalni model organizacije života uopće. Republika Hrvatska je tek prije deset godina osnovana država, i kao takva započinje graditi sustav demokracije zapadnog tipa. Opća razina demokratskih odnosa u Hrvatskoj je, dakako, možda i znatno niža nego što je to slučaj sa zemljama razvijenog Zapada. To je i za očekivati, jer mnoge zapadne zemlje kontinuirano usavršavaju svoj sustav demokracije već stoljećima. Mogla bi se, na mnogim primjerima danas u svijetu, vrlo argumentirano braniti teza kako je puno lakše formulirati i izglasati demokratska pravila igre, nego što ih je moguće oživotvoriti u djelatnoj demokratskoj praksi. Quod erat demonstrandum, danas u Hrvatskoj nije glavni problem u institucionaliziranju demokratskog sustava, nego u oživotvorenju djelatne demokratske prakse. Razvija se koncept inovativnog milenijuma, a temelji se na sinergiji i integraciji kultura, socijalnih navika, ideologija i očekivanja, regionalnih i subnacionalnih potencijala. Regionalne i lokalne razlike počinju se gubiti pred porastom značenja globalnih tržišta. Hrvatska stoga mora ekspanzivno poticati međunarodnu suradnju na svim područjima, poglavito u područjima znanosti i tehnologije. Znanost je zajednički nazivnik za sve zemlje koje žele sudjelovati u međunarodnoj razmjeni. Kvaliteta njezina modela rasta u izravnoj je vezi s karakterom međunarodne razmjene i suradnje. Za Hrvatsku su prioritetni međudržavni i međunarodni programi i projekti koji izražavaju pravce prvenstva u razvoju nadasve europske znanosti i tehnologije, s naglašenim utjecajem na gospodarstvo i industriju. Politički i ekonomski motivi u odnosima EU, SAD i zemlje srednje i istočne Europe izuzetno su značajni. U trenutcima u kojima razvoj tržišnog gospodarstva, sve više parlamentarnog sustava i ostalih pratećih indikatora ukazuju na pomake, svijet je spreman na određene ustupke i povlastice. Izgradnja srednjoeuropskog identiteta vrlo je značajna za Hrvatsku, budući je ona povijesno, zemljopisno, kulturno i ekonomski gravitirala ovom prostoru.

globalizacija; demokracija; međunarodna suradnja; znanost

nije evidentirano