hrvatski

Hrvatska drama s religijskim elementima u razdoblju komunizma (Književnost i društvo u drugoj polovici 20. stoljeća)

Polazeći od dviju tipologija: Tipologije primijenjenih postupaka intertekstualnosti u hrvatskoj drami druge polovice XX. stoljeća Helene Peričić i Tipologije hrvatske drame XX. stoljeća s religijskim (i biblijskim) elementima Grge Miškovića autori rada obrađene dramske tekstove smještaju u pripadajuće kategorije. Analizirajući hrvatske drame s religijskim (i biblijskim) elementima nastale za vrijeme socijalističke Jugoslavije nastoje naći poveznice i odraze društvene situacije u dramskim tekstovima (odnos prema religiji, religioznosti, religijskim službenicima i sl.). Pritom dolaze do zaključka kako se (socijalistička) društvena stvarnost itekako da iščitati iz hrvatskih religijskih drama. U vremenu nakon Drugoga svjetskog rata vidljiv je utjecaj komunističke ideologije na prikaz crkve i crkvenih službenika koji su prikazani negativno (u Gloriji distancirano i manipulativno, u Povlačenju gotovo demonski). Drame (i) kroz religijske sastavnice izražavaju političku situaciju, kritički prikazuju socijalističko društvo, odnose među ljudima, sustav i njegove mane te izražavaju prikriveni bunt protiv prisilne šutnje, što je vidljivo u subverzivnoj tendencioznosti hrvatskoga dramskog pisma u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošloga stoljeća (Heretik, Reformatori, Mali trg, Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507, Nečastivi na filozofskom fakultetu, Malj koji ubija). Često zauzimaju društvenoangažirani stav za i protiv komunističke ideologije ili kršćanske religije, odnosno teorijskih i praktičnih, ideoloških i „življenih“ ljudskih iskrivljenja u njima (Krleža tako u Areteju zapravo prikriveno kritizira obje). Buđenje hrvatske nacionalne svijesti također je vidljivo u dramama pa se u tim vremenima (Hrvatsko proljeće) kao glavni likovi javljaju istaknuti Hrvati iz (crkvene) povijesti: svetac Nikola Tavelić (Bojište i krijes), protestant Matija Vlačić Ilirik (Reformatori) i splitski nadbiskup i osuđeni heretik Marko Antonije de Dominis (Heretik), pri čemu je pozicija (prozvanog) krivovjerca izvrsno poslužila kao metaforički prikaz položaja „krivovjernog“ intelektualca u totalitarnom društvenom okruženju. U novije vrijeme slično je i sa likom sv. Muhle, koji na čelu Hrvata dolazi po predaji na današnje nacionalne prostore, a drama i vremenski najavljuje državnu samostalnost. Nekad se u dramama kroz religioznost traži odgovor na tjeskobu povijesnog trenutka (Šimun Cirenac, Akcija i čistilište, Jahači apokalipse), ili se opisuju najmračnije strane komunističkog društvenog sustava, poput političkog zarobljeništva i Golog otoka (Neprijatelj, Nećeš imati drugog Boga izvan mene). Opisuju se i oprečne ideološke pozicije (religijska kršćanska i komunistička) koje više ili manje prikriveno supostoje u istim društvenim prostorima pa čak i u pojedincima (u Viđenju Isusa Krista, Nečastivom na filozofskom fakultetu, Ne začuđuju čudesa i Legendi o svetom Muhli). Osim mana i nepoštenja predstavnika vlasti kritiziraju se i - više ili manje opravdano/realno i više ili manje ideološki motivirano - i mane i ideološka iskrivljenja u životima religijskih službenika (Povlačenje, Glorija). Opisuju se i mijene političkih sustava u vrijeme stvaranja socijalističke Jugoslavije i Republike Hrvatske i njihove refleksije na ljudske živote (u Povlačenju i Legendi o svetom Muhli).

hrvatska drama ; druga polovica 20. st. ; religijski elementi ; Jugoslavija (SFRJ) ; komunizam ; ideologija ; subverzivnost ; represija

nije evidentirano