hrvatski

Politička i moralna moć - na primjeru odnosa države i vjerskih zajednica

Posvemašnja izvorna snaga religije može upravo doći do potpunog izražaja tek kada su uklonjeni socijalni i politički steznici. U odnosu na ostale fenomene, nepatvorena religija ima povlasticu da ne bude presija, da ne uspostavlja prostor svoje opstojnosti tako što istiskuje druge fenomene. U ozračju tri konstitutivna sastojka njena (ideologijski, intrpretativni i normativno-usmjerivački) razmatraju se različite tendencije unutar religije. Tako se, primjerice, zamječuje kako religije mogu poprimiti formu nacionalistički obojenih prosvjednih pokreta, koji često povezuju njihove narode u jedinstvenu silu otpora. Taj se otpor javlja kao nemirenje sa zjapećom nacionalnom neravnopravnošću i sl. To je pak znak da religija, zahvaljujući svojem senzibilitetu, ukazuje na ona problemska čvorišta koja podjednako utječu i na njenu sudbinu i na sudbinu društva u cjelini. Kad njen angažman ne bi prelazio tu granicu, ona bi se sačuvala od vlastitog rastvaranja i pridonijela afirmativnom iskoraku društva. Autor raščlanjuje odgovor na pitanje kakav je odnos spram posljednjeg rata (1991.- 1995.) i domaćih vjerskih zajednica (katoličke, pravoslavne, islamske), i to u dvije ravni: (a) s obzirom na izvorne svete spise i (b) s obzirom na njihovo ponašanje u ratu. U analizi se ispostavilo kako niti jedna sveta knjiga (Biblija, Kur`an) na pruža niti povod, a kamoli za bilo kakav sukob u svjetovnom smislu te riječi, najmanje za rat. Naknadni interpreti, vođeni mutnim motivima, mogu da te izvorne humane poruke prigotove za manipulaciju, uključujući i onu u ratne svrhe. Povijest nas poučava da je često bila prisutna na djelu napetost između univerzalnosti religije i njenog konkretnog posredovanja preko crkve kao institucije. Uostalom, participaciija religije u povijesti je bivala i povijesna (zlo)upotreba religije u svjetovne svrhe. Gotovo bi se moglo reči da se stupanj civiliziranog i kulturnog razvitka jednog društva mjeri i njegovim uspješnim odolijevanjem spram totalne duhovne kontrole crkve (vjerske zajednice) nad pojedincem i totalne društveno-političke dominacije države nad građanima. Sukladno tome, crkva ne bi smjela ni u kojoj domeni instrumentalizirati državu i, usporedo s tim, dužna je uznastojati othrvati se bilo ko obliku manipulacije od strane države i političkih stranaka. Na toj crti, u ovom prilogu analizirano je ponašanje sve tri domaće vjerske zajednice (katoličke, pravoslavne, islamske).

moć; politika; moral; religija; crkva; sveta knjiga; konfesija; instrumentalizacija;kontrola; ideologija; država; vrijednost

nije evidentirano