Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 693740

Uzgajanje šuma crnoga bora (Pinus nigra J. F. Arnold) u mediteranskom području Hrvatske


Anić, Igor
Uzgajanje šuma crnoga bora (Pinus nigra J. F. Arnold) u mediteranskom području Hrvatske // XXXI. Gozdarski študijski dnevi: Premejene malodonosnih in vrstno spremenjenih gozdov, zbornik razširjenih povzetkov / Roženbergar, Dušan (ur.).
Ljubljana - Sežana: Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, 2014. str. 8-10 (plenarno, međunarodna recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Uzgajanje šuma crnoga bora (Pinus nigra J. F. Arnold) u mediteranskom području Hrvatske
(Silviculture of Black Pine (Pinus nigra J. F. Arnold) Forests in the Croatian Mediterranean)

Autori
Anić, Igor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
XXXI. Gozdarski študijski dnevi: Premejene malodonosnih in vrstno spremenjenih gozdov, zbornik razširjenih povzetkov / Roženbergar, Dušan - Ljubljana - Sežana : Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, 2014, 8-10

Skup
XXXI. Gozdarski študijski dnevi: Premejene malodonosnih in vrstno spremenjenih gozdov

Mjesto i datum
Ljubljana - Sežana, Slovenija, 09.-10.04.2014

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Šume Mediterana; Pinus nigra J. F. Arnold; prirodno pomlađivanje; konverzija
(Mediterranean forests; Pinus nigra J. F. Arnold; natural regeneration; conversion)

Sažetak
Mediteransko područje Republike Hrvatske obuhvaća Istru, Kvarner, Hrvatsko primorje i Dalmaciju, a prostire se na površini od 15.389 km2 ili 27% kopnenog dijela teritorija. To je prostor koji ima izuzetnu nacionalnu vrijednost i koji se razvija pod specifičnim prirodnim uvjetima, bitno različitima od kontinentalnoga dijela Hrvatske. Fitogeografska razdioba dijeli šume hrvatskog Mediterana na litoralni i montanski vegetacijski pojas. Litoralnom pojasu u orografskom smislu pripada šumska vegetacija razvijena na prostoru od morske razine do nekih 250 m nadmorske visine na sjeveru ili približno 600 m na jugu. Sastoji se od tri vegetacijske zone: 1) stenomediteranske zone šuma alepskoga bora (dijelovi južnodalmatinskih otoka), 2) eumediteranske zone šuma hrasta crnike (južno priobalje Istre s otocima, neki sjevernojadranski otoci, priobalje i otoci Dalmacije), 3) submediteranske zone šuma hrasta medunca (unutrašnjost Istre, Kvarner, Hrvatsko primorje, unutrašnjost Dalmacije). Mediteransko-montanski pojas obuhvaća područja većih nadmorskih visina i pruža se do granice s kontinentalnim šumama. On se dijeli na: 1) hemimediteransku vegetacijsku zonu na višim dijelovima jadranskih otoka (iznad 400 – 600 m n. m.) s vazdazelenom vegetacijom šuma hrasta crnike, 2) epimediteransku vegetacijsku zonu na višim dijelovima primorskih Dinarida (iznad 250 – 300 m na sjeveru ili 600 – 800 m na jugu) s listopadnom vegetacijom šuma hrasta medunca. Šumska zemljišta hrvatskog Mediterana se prostiru na površini od 747.000 ha od čega je šuma 662.000 ha, a golih šumskih površina 85.000 ha. Najrasprotranjenije su šume submediterana na površini od 457.000 ha i šume eumediterana na 120.000 ha. Prostor Mediterana vrlo je rano bio naseljen. Nije stoga čudno što su šume bile izložene tisućljetnim degradacijskim procesima (nekontrolirane sječe, brst, ispaša, požari), pa su temeljne šumske sastojine hrastova crnike i medunca gotovo nestale. Sastojine hrasta crnike degradirane su do degradacijskih stadija makije i gariga, sastojine hrasta medunca do šikare i šibljaka, a kao konačni rezultat degradacijskih procesa rasprostranjen je goli krš. Na njemu se prirodno (progresivnom sukcesijom) ili umjetno (pošumljavanjem) obnavljaju ponajprije borovi. Crni bor je glavna pionirska vrsta drveća u submediteranskoj, hemimediteranskoj i epimediteranskoj vegetacijskoj zoni. U submediteranskoj i epimediteranskoj zoni tvori šumu crnoga bora i crnoga graba (Ostryo-Pinetum nigrae Trinajstić 1999) rasprostranjenu na Velebitu i Dinari, te endemične šumske zajednice crnoga bora na dolomitima (Euphorbio triflorae-Pinetum nigrae Trinajstić 1999) kod Grobničkog polja, i šumu crnoga bora i mušmulice (Cotoneastro tomentosi-Pinetum nigrae Horvat 1938) na prostorima Velike i Male Paklenice. U hemimediteranskoj zoni tvori šumske sastojine dalmatinskog crnog bora s crnikom (Querco ilicis-Pinetum dalmaticae Trinajstić 1986) i šumu dalmatinskog crnog bora s resikom (Erico-manipuliflorae-Pinetum dalmaticae Trinajstić 1986), na Braču, Hvaru, Korčuli, Pelješcu, od 450 do 750 m n. m.. U pretplaninskom pojasu Biokova, na nadmorskoj visini 800 – 1500 m, opisana je šuma dalmatinskog crnog bora s klečicom (Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae Domac /1962/ 1965). Osim sastojina prirodnog postanka, u šumama hrvatskog Sredozemlja rastu i šumske kulture crnoga bora. Prva organizirana pošumljavanja ovom vrstom drveća obavljena su u drugoj polovici 19. stoljeća na submediteranskom i epimediteranskom području Velike Kapele i Velebita. Pošumljavanje je organizirala posebna ustanova koja za tu svrhu osnovana 1878. godine u Senju. Sadnice su proizvedene u prvom šumskom rasadniku, osnovanom 1879. godine. Te šumske kulture crnoga bora do danas su poprimile karakteristike prijelazne šume. Predstavljaju prvorazredne objekte za istraživanja meliorativnih učinaka i metoda konverzije. Pošumljavanje sredozemnih krških goleti crnim borom je prvi korak u zaustavljanju degradacije i stvaranju šumskoga tla. Nužno je tijekom ophodnje njegom podići sastojinu koja će biti nositelj stabilnog, bioraznolikog i produktivnog šumskog ekosustava. Njega borovih šuma obuhvaća: zaštitu od različitih štetočina (biljaka, životinja) i drugih nepovoljnih ekoloških čimbenika (suncožar, isušivanje, požar), obradu i zaštitu tla, popunjavanje, čišćenje (negativnu selekciju), prorjeđivanje (pozitivnu selekciju) i primjenu drugih postupaka koji trebaju povećati kvalitetu, proizvodnju i stabilnost sastojina (rezanje grana). Pod borovim sastojinama tlo postupno poprima značajke koje omogućuju pojavu elemenata klimatogenih šumskih zajednica. S vremenom se pojavi podrast kojega čine vrste drveća medunčevih šumskih zajednica. Sve obično traje od jedne (60 – 80 godina) do dvije generacije ili ophodnje borovih sastojina, što ovisi o stanišnim uvjetima. Kada se pod borovom sastojinom formira šumsko tlo, više nema uvjeta za njegovo prirodno pomlađivanje. Hrast medunac u zajednici sa svojim pratiocima postaje konkurentniji. Tada borovi prostor za svoje širenje nalaze na drugim degradiranim terenima, primjerice na golom kršu, opožarenim i napuštenim poljoprivrednim površinama. Takvih površina nalazimo u okolišu šumskih sastojina, a često i u njihovoj nutrini, na plješinama gdje proces stvaranja šumskog tla nije završen. Ovisno o opisanim stanišnim prilikama, sastojinu crnog bora se može prirodno obnoviti u kratkom pomladnom razdoblju, oplodnim sječama, rubnom sječom ili konverzijom prevesti u mješovitu sastojinu hrasta medunca s pratilicama. Konverzija se obavlja u zreloj dobi borovih sastojina, kada su ispunjeni strukturni i stanišni preduvjeti. Postupak uključuje oplodne sječe, najbolje na malim površinama, obično uz kombinaciju prirodne i umjetne obnove. Žir ili sadnice treba unositi tijekom oplodnih sječa, nakon pripremnoga sijeka. Za umjetnu obnovu sastojina hrasta medunca propisano je 10.000 – 15.000 sadnica po hektaru ili 500 – 700 kg žira po hektaru u slučaju sjetve ili 250 – 450 kg žira po hektaru u slučaju sadnje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo



POVEZANOST RADA


Ustanove
Šumarski fakultet, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Igor Anić, (204100)