hrvatski

Tamo gdje putovi staju: Vitezovićevo "Odiljenje sigetsko"

Motiv putnika jedan je od najeksploatiranijih motiva u "Odiljenju sigetskom" Pavla Rittera Vitezovića. Iako bi, međutim, ta čestotnost njegova upošljavanja trebala sugerirati i sadržajno prizivanje putovanja kao "fabularne" okosnice Vitezovićeva djela, činjenica je kako su u njemu ne samo itinerarijski elementi svedeni na minimum, već i putnicima ili drugim putujućim bićima (vile, ptice) i predmetima (pisma, vijesti), a s razloga njegove društveno-povijesne presudnosti i ideološko-duhovne obilježenosti, širi prostor Sigeta postaje nekom vrstom (simboličkog) stajališta ili skretališta. Polazeći od mnogobrojnih motivskih evokacija zastalih ili posve zaustavljenih putnika, kao i prizora prekinutih ili odgođenih putovanja, rad istražuje njihovu semantičku isprepletenost s drugim supostojećim sadržajnim elementima (motivima smrti, sjećanja, te baroknim ideološkim sidrištem teksta), raspršenim narativno-temporalnim tijekom tematiziranih događaja (turskog zaposjedanja sigetske utvrde), ali i formalnom razbarušenošću koja "Odiljenje" žanrovski situira kao, istodobno, lirsko-epsko-dramski hibrid. Omjeravanjem o druge radove bogatoga i poprilično razvedenog opusa Pavla Rittera Vitezovića, "Odiljenje sigetsko" ispostavit će se i nekom vrstom teksta-stanice/skretnice/raskrižja, odnosno, svojevrsnim metonimijskim mjestom Vitezovićeva stvaralaštva u kojemu se presijecaju i poništavaju gotovo svi njegovi, raniji i kasniji, kreativni interesi (historiografski, lingvistički, književni) i modusi njihova tekstualnog oblikovanja.

Vitezović; Odiljenje sigetsko; motiv putnika; putovanje

nije evidentirano