hrvatski

Krik za ocem

1885.g. neurolog G. de la Tourette opisao je sindrom s višestrukim motoričkim tikovima i barem jednim vokalnim tikom. Početak poremećaja je u djetinjstvu/adolescenciji, uobičajena je pojava motoričkih prije vokalnih tikova. Biokemijske, slikovne, neurofiziološke i genetičke studije potvrđuju da se radi o razvojnom poremećaju s nasljednom komponentom, a razni okolinski i psihogeni faktori također su potvrđeni kao bitni u nastanku smetnji. Smatra se da je u podlozi poremećaj dopaminergičkog sustava, uz povoljan odgovor na antagoniste dopamina-tipične antipsihotike, naročito haloperidol. Relativno rijetki pacijenti sa smetnjama u vidu Tourette sy. su „predmet“ interdisciplinarnog liječenja neurologa i psihijatara, a u razmatranje diferencijalno-dijagnostički dolaze u obzir brojni neurološki i psihijatrijski poremećaji. Rad će prikazati 27-godišnju pacijenticu kod koje se kombinirani tikovi javljaju nakon smrti oca. Pacijentica je s ocem imala vrlo blizak odnos, s njim se identificirala u izboru zvanja i obrazaca ponašanja, otac je bio „stup obitelji“. Brojne tjelesne pritužbe u početku doimaju konverzivne naravi, no u tijeku bolesti sve jasniji postaju motorički tikovi, uz vrlo dojmljiv, prodoran vokalni tik poput krika–„krika za ocem“. Kliničkom slikom dominiraju kombinirani tikovi uz niz somatizacija. Obzirom da učinjena tjelesna/neurološka obrada nije pokazala organski supstrat, a pacijentica je dobro reagirala na haloperidol, postavljena je dijagnoza Tourette sy.

la tourette sindom; diferencijalna dijagnoza; prikaz slučaja

nije evidentirano