hrvatski

Sjeta religije i zov demokracije

Religija se razmatra kao višeslojan društveni, kulturni, psihološki i politički fenomen. Situirajući je u suvremeno društvo, autor vrši analizu strukture religijske svijesti i njenih osebujnih funkcija. Ispostavlja se da je misaona supstanca religioznih ljudi veoma istančana i gotovo nehuvatljiva. Suviše je udobno njihovu pripadnost na idejno-ideološkoj ravni, bez ostatka smještati u formalne strukture (crkve, vjerske zajednice). Zbog toga je u najmanju ruku pojednostavljeno snagu njihove privrženosti religiji isključivo vezivati za institucije, koje katkada tek naknadno pokušavaju prisvojiti sve, pa i najintimnije oblike religijskog elana i uznošenja. U ovisnosti od društvenog konteksta religija se može javiti kao poticaj ili prepreka društvenim promjenama, jednako tako kao što može biti suzdržana spram njih. Stupanj razvitka demokratskog društva je uvjet opstanka i uspona izvorne religije, te silan poticaj snaženju integriranja vjernika na crti suprostavljanja svim oblicima njenog mogućeg izopačenja.

religija; demokracija; osobna sloboda; struktura;povijest; politika;samosvijest

nije evidentirano